Skip to content

BUDUĆE DRUŠTVO I GLOBALNA DRŽAVA

BUDUĆE DRUŠTVO I GLOBALNA DRŽAVA

Petar Bosnic Petrus

Profesor filozofije

Abstract

Tekuća gospodarska, politička, sigurnosna i civilizacijska kriza može se riješiti sa dva velika politička akta: uspostavljanjem društva utemeljenog na umjetnom vlasništvu i uspostavljanjem globalne države.

Prostim političkim ujedinjenjem postojećih država u Globalnu državu, stanje bi se samo pogoršalo, jer su čak i najrazvijenije postojeće države utemeljene na zastarjelim političkim, pravnim i civilizacijskim temeljima. Ujedinjenje takvih država bilo bi ujedinjavanje svih svjetskih gubitaša i ne bi donijelo nikakvog dobra.

Uvjet funkcionalnosti i produktivnosti globalne države ( a i onih lokalnih, nacionalnih) je stvaranje novog, razvijenijeg društva. Stoga bi najprije trebalo reformirati, osuvremeniti i ojačati temelje današnjih društava da bi postala produktivna, i tek takve ih ujediniti u Globalnu državu. Suvremena društva mogu se unaprijediti, osuvremeniti, humanizirati i učiniti sposobnima za ostvarivanje vlastitih ciljeva i ciljeva čovječanstva stvaranjem i etabliranjem umjetnog vlasnika i institucije umjetnog vlasništva.

Kako naprijed?

  1. Vjerujem da se bolji, smisleniji, lakši i sigurniji način opstanka cijelog čovječanstva temelji na ujedinjenju svih nacionalnih država u svjetsku ili globalnu državu. Ta, globalna država može biti neka vrsta federacije ili neki drugi oblik zajednice.

2.No, da ne bi smo stvorili nešto gore od onog što postoji sada, potrebno je obnoviti i ojačati i unificirati pravne temelje razvijenih buržoaskih (zapadnih) društava. Postojeći temelji tih društava i država su zastarjeli i sprečavaju, i nacije, i ljudsku vrstu u ostvarivanju njihovih ultimativnih ciljeva.

  1. Rekonstrukcija tih temelja može se ostvariti uspostavljanjem zakona kojima se uređuje pravo na upravljanje i gospodarstvom i društvom. Radi se o grupi zakona ili skupini prava pod nazivom Ius gubernandiPravo na vladanje ili upravljanje. Takva zakonska regulacija prava na upravljanje nije postojala do danas pa je, uglavnom zbog toga, društvena i civilizacijska situacija loša i teži ka pogoršanju.
  2. Zakoni koji reguliraju pravo na vladanje ili upravljanje moraju biti sačinjeni u takvom (egzaktnom) obliku koji može biti primjenjiv u svakoj nacionalnoj državi i u mogućoj globalnoj državi.
  3. Implementacijom zakona koji pripadaju grupi ius gubernandi, u postojeće pravne sustave nacionalnih država, stvara se umjetni vlasnik. Buduće društvo trebalo bi biti utemeljeno u umjetnom vlasništvu.
  4. Moguća globalna država bi bila instrument za primjenu Prava, ili instrument za samonavođenje, samo-motivaciju i samo-prisiljavanje čitave ljudske vrste, a istodobno i instrument samo-motiviranja, i samo-prisile svih naroda i rasa – instrument kojim bi se mogao ostvariti takav način života i suživota koji vodi lakšem ostvarivanju boljeg života i ostvarivanju ciljeva svih pojedinaca, naroda i rasa, odnosno ciljeva cijelog čovječanstva.
  5. Globalna država ne može biti vođa, lider, već samo okvir ili osnova za lakše, sigurnije i funkcionalnije, nenasilno vodstvo progresivnih i naprednih nacija.

Obrazloženje

Jedna je arapska poslovica kaže: Više vrijedi tisuću magaraca koje vodi lav nego tisuću lavova pod vodstvom magarca.

Ključni problem današnjih društava je u tome da društvom uglavnom ili suviše često upravljaju oni magarci iz ove arapske poslovice.

Drugim riječima, disfunkcionalnost današnjih društava proizlazi iz činjenice da ključne položaje u društvu zauzimaju ljudi koji nisu sposobni upravljati.

Kako se riješiti vladavine  nesposobnih ljudi?

Budući da je nemoguće, unaprijed, znati može da li je netko sposoban vladati ili ne, svaki normalan čovjek bi trebao imati mogućnost da dođe u položaj vladara ili nekog upavljača.

Oni koji osvoje taj položaj, da bi ga zadržali, morali bi ispuniti uvjete propisane skupinom zakona, Ius gubernandi. Ako netko ne bi udovoljio tim zahtjevima u zadanom roku, i nastavio vladati ili upravljati, smatrao bi se kriminalcem, uzurpatorom prava na vladanje, za što zakoni predviđaju vrlo teške kazne.

Kako bi se spriječilo varanje i zaobilaženje zakona, zahtjevi zakona postavljaju se brojevima.

Ius gubernandi je grupa prava koja prije nije postojala, a koju sam ja dodao postojećim skupinama: Ius utendi, Ius fruendi i Ius abutendi. Morao sam to učiniti jer je u posljednjoj polovici prošlog stoljeća došlo do potpunog odvajanja vlasničkih prava od prava na upravljanje. Zbog tog odvajanja, vlasnici kapitalnih dobara su izgubili moć koja je potrebna za upravljanje vlasništvom. Ova se moć preselila je u ruke managera.

Slično je i u politici. U demokratskim državama, narodi su izgubili su suverenitet i vlast nad svojom djelatnošću i sudbinom. Vlast se preselila u ruke administracije (birokracije) i neodgovornih političara.

Budući da nema zakona koji bi menađere učinio odgovornim za stanje kapitalnog vlasništva drugih ljudi (vlasnika) i budući da političari isto tako, pred zakonom nisu odgovorni za stanje društva, oboje; i manageri i političari pretvorili su se u divlje, kriminalne razarače ili uništavalelje 1. kapitalne imovine drugih ljudi, 2. uništavatelje nacionalog ili društvenog vlasništva i samog društva i 3. kapitalnog vlasništva cijele ljudske vrste i njene civilizacije.

To je najveći problem danas, a ujedno i korjen svih ostalih.

Ius gubernandi je regulacija prava na vlast ili upravljanje. Ova grupa zakona i prisiljava menadžere i vlade da slijede sudbinu imovine ili države kojom upravljaju ili vladaju. Slijede u smislu latinske izreke: Fatum dominium suum dominus sequiturvlasnik slijedi sudbinu svog vlasništva. Uzdiže se i propada zajedno s njim. Danas se uzdižu oni manageri koji upropaštavaju tuđe vlasništvo i oni političari koji upropaštavaju države kojima upravljaju. Loši se uzdižu a dobri propadaju.

Skupini ius gubernandi pripadaju:

  1. Zakon o kontroli učinkovitosti rada Vlade i rada administracije,
  2. Zakon o kontroli efikasnosti rada managera,
  3. Zakon o kontroli efikasnosti obrazovnog sustava,
  4. Zakon o kontroli efikasnosti i ekonomičnosti obiteljskog života.

Grupa Ius gubernandi sadrži još nekoliko zakona , ali ovdje ne možemo o tome .

Spomenuti zakoni odnose se na četiri ključna društvena i pravna subjekta:

  1. individue,
  2. a) obitelji, b) škole.
  3. tvrtke,
  4. državu.

Grupa Ius gubernandi je slična grupi Ius utendi. Razlika je u sljedećem: Ius utendi štiti interese korisnika nekih kapitalnih dobara. Ius gubernandi štiti interese tih dobara a i cijelog društva. Zakoni Grupe ius gubernandi temelje se na imperativu:

ostvaruj svoje vlastite interese i ciljeve, ali isključivo na način na koji se istodobno ostvaruju i interesi 1. Kapitalnih dobara, kojima upravljaš, 2. interesi i ciljevi društva i 3. ciljevi cijele ljudske vrste.

Ovi zakoni koji pripadaju grupi ius gubernandi sačinjeni su slično kao matematička načela, tako da se, poput matematike mogu implementirati u svakoj nacionalnoj ili lokalnoj državi, a mogu biti i temeljni zakoni Globalne države, koju smatram potrebnom ili neophodnom za normalan opstanak čovječanstva i uspješan daljnji razvoj civilizacije.

Prva dva zakona mogu se vidjeti u tekstu:

https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/2014/11/09/new-revolution-of-economy/

Implementacijom  tih zakona u pravni sustav bilo koje zemlje stvara se umjetni vlasnik. On je apsolutno superiorniji od tradicionalnog, živog privatnog vlasnika i društva kao vlasnika, tj. društvenog vlasništva. U knjigama u kojima sam pisao o tim stvarima – suprotno misliocima poput Platona i Marxa koji su zagovarali uspostavljanje društvenog vlasništva, a i nasuprot njihovim protivnicima koji su zagovarali održavanje tradicionalnog privatnog vlasništva – tvrdim da se razvoj institucije vlasništva vrhuni u stvaranju umjetnog vlasnika i umjetnog vlasništva.

Umjetno vlasništvo je neophodno sredstvo za stvaranje humanog i produktivnog društva i preduvjet za stvaranje globalne države koja je, kao što sam već rekao, uvjet normalnog preživljavanja ljudske vrste i daljnjeg razvoja njene civilizacije.

Kao što je gore već navedeno: Ius gubernandipravo na vladavinu – je nova pravna osnova koja je uvjet za izgradnju uspješnog funkcionalnog, propulzivnog i humanog nacionalnog i globalnog društva i države.

Ali zašto su nam potrebna Prava i zakoni jednako primjenjivi na cijeli svijet i koja važe u cijelom svijetu, globalno.

Evo jednog hipotetskog primjera koji će odgovoriti na to pitanje.

Pretpostavimo da je neka zemlja donijela vrlo dobre zakone koji štite prirodu. Pretpostavimo također da  ti zakoni važe samo u ovoj zemlji, a da druge zemlje ne brinu o prirodi i da ju devastiraju.

Što će se dogoditi?

Zaštita prirode košta puno. To povećava troškove proizvodnje i smanjuje konkurentnost spomenute dobre i poštene zemlje.

Zbog toga bi dobra zemlja, koja poštuje takve, dobre zakone, mogla propasti. Bila bi uništena baš svojim poštovanjem dobrih zakona i životom koji bi bio u skladu s njima.

U suprotnosti s tom zemljom, one zemlje koje ne poštuju takve dobre zakone i koji uništavaju prirodu, te bi zemlje dobro prošle. Štoviše, čak bi se obogatile.

No, to bi bila velika nepravda.

Pretpostavimo sada da su ti, dobri zakoni, zakoni globalne države, koji bi bili jednako primjenjivi i jednako važili za sve lokalne države u svijetu. U takvom slučaju, priroda bi se sačuvala, a sve bi zemlje bile dobro. Nadalje, u ovom, drugom slučaju, ne bi bilo moguće da loše zemlje budu nagrađene i prolaze dobro, a dobre zemlje ili države da budu kažnjavane i propadnu, baš kao što se danas stvarno i zbiva, jer dobri zakoni važe samo u jednoj ili nekoliko zemalja.

Ali oni, dobri zakoni koji moraju važiti u cijelom svijetu, mogu se globalno primijeniti samo institucijom Globalne države. Ti novi zakoni korijen su rješavanja problema koji prijeti narodima i vrsti. Globalna država je instrument sposoban motivirati i prinuditi svaki narod na poštovanje onih dobrih zakona, ili globalnog, ekumenskog prava.

Dakle, globalna država je samo neizbježan pravni instrument kojim (ljudska vrsta) primjenjuje Globalno pravo. Taj instrument trebamo radi ostvarenje pravde i dobra, te za ostvarivanje onih krajnjih ciljeva koji daju smisao postojanju  i djelovanju ljudske vrste.

Stoga moramo početi živjeti u skladu sa pravilom:

Jedna vrsta, jedan planet, jedan zakon, isto mjerilo za sve!

Ovo je također važno radi ostvarivanja distributivne pravde.

Jer

samo ako se zasluge svake od zemalja ili nekog drugog subjekta mjere istom mjerom, moguće je točno odrediti tko je napravio i dao veći i važniji doprinos postizanju ciljeva ljudske vrste. Samo na taj način možemo odrediti pravednu nagradu za svaki doprinos.

Drevni grčki filozof Parmenidgovorio je  da je pravda je temelj cijelog svijeta i uvjet njegovog opstanka. I Rimljani sugovorili:

Fiat iustitia pereat mundusneka bude pravde, pa makar svijet propao.

Vjerujem da su pravo i pravda najprikladniji i najsnažniji instrumenti za izgradnju dobrog, smislenog života i postizanja onih ultimativnih ciljeva ljudske vrste.

Postoji li, dakle, danas nešto važnije od pravde?

Dodatna objašnjenja su ovdje:

https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/2014/11/09/new-revolution-of-economy/

Summary

Ponavljamo: Aktualna ekonomska Politička, sigurnosna i civilizacijska svjetska kriza može se prevladati sa dva velika politička akta: uspostavljanjem društva utemeljenog na umjetnom vlasništvu i uspostavljanjem globalne države.

Prostim političkim ujedinjenjem postojećih država u Globalnu državu, stanje bi se samo pogoršalo, jer su čak i najrazvijenije postojeće države utemeljene na zastarjelim političkim, pravnim i civilizacijskim temeljima. Ujedinjenje takvih država bilo bi ujedinjavanje svih svjetskih gubitaša i zato ne bi donijelo nikakvog dobra.

Uvjet funkcionalnosti i produktivnosti globalne države (a i onih lokalnih, nacionalnih) je stvaranje novog, razvijenijeg društva. Stoga bi najprije trebalo obnoviti, osuvremeniti i ojačati temelje današnjih društava, da bi postala produktivna, i tek takve ih ujediniti u Globalnu državu. Suvremena društva mogu se unaprijediti, osuvremeniti, humanizirati i učiniti sposobnima za ostvarivanje vlastitih ciljeva i  ciljeva cijele ljudske vrste stvaranjem i etabliranjem umjetnog vlasnika i institucije umjetnog vlasništva.

Oglasi

GLOBAL SOLUTION

THE SOLUTION

The existing economic and civilizational crisis can be solved by establishing a society based in artificial ownership and by establishing global state.

By the simple political unification of the existing states into the global state, the situation would only deteriorate, because even the most developed states are based in obsolete political, legal and civilizational foundations. The unification of such states would be a unification of all the world’s losers and would not bring us any good.

The condition of the functionality and productivity of a possible global state is to create a new, more developed society. Therefore, the first we have to do is: to reform, modernize and strengthen the foundations of today’s societies in order to become more productive, than, after it, merge it into the global state. Contemporary societies can be upgraded, modernized, humanized, and transformed into suitable and functional social and political instrument for achieving the goals of the whole mankind by creating and establishing the artificial owner and the artificial ownership institution.

See additional explanations:

https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/2014/11/09/new-revolution-of-economy/

FUTURE SOCIETY AND GLOBAL STATE

 

FUTURE SOCIETY AND GLOBAL STATE

Petar Bosnic Petrus

Professor of Philosophy

 

Abstract

The existing economic and civilizational crisis can be solved by establishing a society based in artificial ownership and by establishing global state.

By the simple political unification of the existing states into the global state, the situation would only deteriorate, because even the most developed states are based in obsolete political, legal and civilizational foundations. The unification of such states would be a unification of all the world’s losers and would not bring us any good.

The condition of the functionality and productivity of a possible global state is to create a new, more developed society. Therefore, the first we have to do is: to reform, modernize and strengthen the foundations of today’s societies in order to become more productive, than, after it, merge it into the global state. Contemporary societies can be upgraded, modernized, humanized, and transformed into suitable and functional social and political instrument for achieving the goals of the whole mankind by creating and establishing the artificial owner and the artificial ownership institution.

 

How to ahead?

  1. I believe that better and more sensible, easier and safer way of survival of all mankind is based in the unification of all national states into a World or Global state. That, global state could be some kind of federation or other shape of community.
  2. But, in order to not achieve worse situation than it exist now, it is necessary to rebuild and reinforce the legal foundations of developed burgeois (western) societies. The existing foundations of these societies and states are outdated (obsolete) and prevent both, nations and the human species in achieving their ultimate goals.
  3. Reconstruction of its fundations can be accomplished by establishing laws regulating the right to manage both, economy and politics. It is a group of laws, or group of rights named Ius gubernandiRight to govern, rule or manage. Such legal regulation of right to manage did not existed up today. Mainly because of it, social and civilizational situation is bad and and tend to become worse.
  4. Laws which are regulating the right to reign, rule or manage have to be done in such (exact) form that can be applicable in each national country and in possible Global state.
  5. By implementing laws belonging to the ius gubernandi group, into existing legal systems, an artificial owner is generated. The future society should be based in artificial ownership.
  6. A possible Global state would be an instrument for applying the Right, or instrument for self-leading , self-motivation and self-coercion of entire human species and, in the same time, the instrument of self-leading, self-motvation and self-coercion of all nations and races – the instrument by which could be possible to build such a way of existence and coexistence that leads to easier realization of better life and to achieve ultimate goals of all individuals, nations and races, i.e. goals of whole mankind.
  7. Global state can not be a leader, but only a frame or basis for easier, safer and more functional, nonviolent leadership of progressive and advanced nations.

 

Explanation

One Arabic proverb says: A thousand donkeys led by a lion have more worth than a thousand lions led by a donkey.

The key problem of today’s societies is precisely that societes mainly or often are led by those donkeys of this Arabic proverb.

In other words, the dysfunctionality of today’s societies comes from the fact that key positions in society are occupied by people who are incapable in job of ruling.

How to get rid of the rule of these, incompetent people?

Since it is impossible, in advance, to know whether someone is unable to rule or not, every normal should have the ability to come to the position of a ruler.

Those who conquer the dominant position will have to meet the requirements laid down by the group of laws, Ius gubernandiright to govern. In order to prevent cheating and getting around the law, these requests are seted by numbers. If someone did not meet its demands within the deadline, and continued to carry out the management, would be considered criminal, the usurper of the right to rule, for which the laws envision very severe punishments.

Ius gubernandi is a group of rights that i have aded to existing groups: Ius utendi, Ius fruendi, and Ius abutendi. I had to done it because in the last half of the last century there occured a complete separation of ownership rights from the right to govern/manage. Because of this separation, the owners of capital goods lost power. It went into the hands of the managers.

Similar situation also exist in politics. In democratic states, Nations lost authority power. It vent into the hands of administration (birocracy) and irrensponsible politicians.

Since managers and political leaders have not legal responsibility in regard to capital property of other people (owners) and social benefit, they turned into a wild devastation of the 1. capital property of those other people, 2. property of national societes and societes itself, and 3. property of the whole human race and its civilization.

That is the largest problem of today.

Actually, Ius gubernandi is the reglation of control rights. This group od rights forces managers and governments to follow the fate of the property or state which are ruling. To follow it in a sense of latin proverb : Fatum dominii sui dominus sequitur- owner is following the fate of his property. Rises and collapses with it.

In group of ius gubernandi belogns:

  1. 1. The Act on the Control of Efficiency of Government work and work of administration,

2.The Act on Managing Efficiency Management,

3.The Act on the Control of Efficiency of Educational System,

4.Tha Act on the Control of Efficiency and Economic Life of Family Life.

There are still several acts more.

Mentioned acts refer to four key social subjects:

  1. 1. individals,
  2. a) family, b) school.
  3. 3. company,
  4. 4. state.

Ius gubernandi is similar to Ius utendi. Difference is in a following: Ius uendi protects user’s of some capital goods interests. Ius gubernandi protects interests of those goods. Laws are based in imperative:

do realize your own interests and aims, but you have permission to do it exclusively in a way by which you are simultaneously realizing interests of 1. capital goods which you are managing, 2. interests and aims of society and 3. and aims whole human species.

Laws that belong to group of ius gubernandi have been made in a manner of mathematical principles, so that it can be established in each national or local state and also can be the underlying laws of the Global state, which I consider as necessary for normal survival of mankind and successful further development of civilization.

The first two laws can be seen in the text:

https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/2014/11/09/new-revolution-of-economy/

By implementation of those laws in the legal system of any country, an artificial owner is created. An artificial owner is absolutely superior to a living private owner and society as owner, i.e. social ownership. In the books which I wrote about these things, the opposit to Plato, Marx and many other thinkers and reformists, the artificial owner is considered as highest degree of development of the institution of ownership.

An Artificial owner is inevitable means for creation of humane society and prerequisite for the creation of a Global state, which, as I have already said, is a condition of normal survival of the human race and the further development of its civilization.

As it was mentioned in the above: How to ahead, Ius gubernandi – right to govern is new legal foundation which is condition to building successfull functional, propulzive and humanely national and global society and state.

But why do we need Right and laws equally applicable to the whole world?

Here’s an hypotetical example that will answer that question.

Let’s suppose that some country establishs very good laws that protect nature. Let’s also suppose that these laws are valid and respected only in this country, and, in additional, that other countries do not care about nature and waste it.

What will happen?

Nature’s protection costs a lot. It increases production costs and reduces competitiveness of mentioned good and honest country.

Because of it, the good country, that respects such, good laws, could collapse. It would be ruined just by its respect and life in accordance with good laws.

In opposite to that country, those countries that are not respecting such good laws and are damaging the nature, those countries, therefore, would go well. Moreover, it would even be enriched

It would be a large injustice.

Let’s now suppose that those good laws were Global state laws, which would be equally applicable to all local states in the world. In such case, nature would be preserved, and all countries would be well too. In additional, in this, second case, it could not be possible that bad countries were rewarded and passing well, and good countries or states were punished and collapse, just as really is in a case in which good laws are valid only in one or several countries.

But those, good laws which have to be valid to the whole world is possible to apply only by Global State. Those new laws are the root of the solution of problem that are threatening to nations and species. Global State is capable instrument to motivate and coerce all nations to respect and hold those good laws, or Global, ecumenical Right. In additional, only Global state could punish some national state if it is not holding that Right.

Thus, the global state is only inevitable real instrument by which we (human species) applys Global Right. We need that instrument for the shake of true and complete relization of justice and good, and for the shake of realization of those ultimate goals that give sense to existence and activity of human species.

Therefore, we have to start with the rule:

One species, One Planet, One Law, the same measure for all!

This is also important in regard to achiveing distributive justice.

Because

only if the merits of each of all countries, or some other subject, are measured by the same measure, it is possible correctly determine who has made and gave a bigger and more important contribution to achieving the goals of the species. Only in that way can be determined a fair reward for each contribution.

Ancient Greek philosopher Parmenid said: Justice is the foundation of entire world, and its way of existence.

Ancient Romans said:

Fiat iustitia pereat mundus – let there be justice, even in a case of colapse of the world.

I believe that the right and justice are the most improtant and strongest volitional instruments to build good, meaningful life and achieve those ultimate goals of human species.

Therefore, is there anything more important than justice?

Additional explanations at:

https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/2014/11/09/new-revolution-of-economy/

Summary

The existing economic and civilizational crisis can be solved by establishing a society based in artificial ownership and by establishing global state.

By the simple political unification of the existing states into the global state, the situation would only deteriorate, because even the most developed states are based in obsolete political, legal and civilizational foundations. The unification of such states would be a unification of all the world’s losers and would not bring us any good.

The condition of the functionality and productivity of a possible global state is to create a new, more developed society. Therefore, the first we have to do is: to reform, modernize and strengthen the foundations of today’s societies in order to become more productive, than, after it, merge it into the global state. Contemporary societies can be upgraded, modernized, humanized, and transformed into suitable and functional social and political instrument for achieving the goals of the whole mankind by creating and establishing the artificial owner and the artificial ownership institution.

 

IUS GUBERNANDI – pravo upravljanja

Petar Bosnić Petrus

VLASNIŠTVO I UPRAVLJANJE NJIME

ius gubernandi – pravo upravljanja

Riječ unaprijed

Tvrdnja da ius gubernandi čini jednu od osnovnih grupa zakona ili prava koje se odnose na vlasništvo nema neku neposrednu praktičku važnost, ali mislim da je od prvorazredne važnosti za pravnu znanost ili filozofiju prava, a i za razumijevanje razvoja civilizacije, jer mislimo da je pravo jedno od bitnih oruđa za razvoj civilizacije.

Za pravnu, političku i ekonomsku praksu važni su zakoni koji se spominju u dolnjem tekstu. a koji čine sadržaj ius gubernandi. Oni su, koliko mi je poznato, prva sustavna regulacija upravljačkih prava, nešto što danas ima najveću važnost. Također mislim da će potreba za njima i njihova važnost sve više rasti. Čvrsto sam uvjeren da se bez implementacije tih ili takvih zakona u postojeće zakonske sisteme neće moći normalno razvijati civilna civilizacija i civilno društvo.

***

Većini čitatelja zasigurno je poznato kako se još od Rimskih vremena smatra da se ekskluzivno, privatno vlasništvo, ius dominii temelji na tri opća prava:

ius utendi – pravo upotrebe,

ius fruendi – pravo plodouživanja,

i ius abutendi, pravo uništenja,

od kojih je ono zadnje ne samo najšire nego i najšire moguće, jer privatni vlasnik nikome ne odgovara ako uništi ili ošteti svoje vlasništvo.

Ali, višetisućljetna socijalna, politička i ekonomska praksa ukazuju na to da u temelju privatnog vlasništva postoji, tj. da bi trebalo postojati još jedno pravo – ius gubernandi – pravo upravljanja. No ni danas ne nalazimo takvo pravo, čak ni u najnovijim zakonicima.

Istina, srednjevjekovni pravnici i teoretičari suvereniteta i vlasti spominjali su srodne termine :ius regendi, ius regnandi, ius imperandi i ius gubernandi, ali pod tim terminima mislilo se na nekoga ko ima pravo na suverenitet, te da li to pravo potiče de Dei gratia, de naturae, de legis ili pak de prava jačega itd…

Kad mi izlažemo ovo pravo, ius gubernandi, onda ne govorimo o tome, nego mislimo i izlažemo sistem zakona čije odredbe onemogućuju ili sprečavaju, a i kažnjavaju hotimične i nehotične zloupotrebe vlasti ili upravljanja.

Po našem mišljenju, a i po iskustvu cjelokupne povijesti, ius gubernandi može, na ovaj ili onaj način, steći svatko ko to poželi, naravno, ako je dovoljno sposoban da ga stekne. A zadržati ga, sve do današjih dana, može i silom, a i dovoljno velikom bezočnošću, lukavstvom ili beskrupuloznošću.

Nasuprot tome, po ovom pravu, kojeg izlažemo, svaki bi subjekt mogao zadržati vlast ili upravljački položaj samo ako se ne ogriješi o odredbe onih zakona koji ga čine, a i samo dotle dok se ne ogriješi o njih. O tome kako neko može doći do vlasti, ovaj zakon ništa ne govori.

Dobar vladar – isto kao i onaj koji se pokaže loš i zao – može doći do vlasti i ne-zakonitim putem, odnosno narušavanjem zakonitosti, kao što je učinio npr. Napoleon I Bonaparte. „Zakoni su kao paučina – govorio je Solon – mali se u njoj hvataju a veliki ju raskidaju,“. Protiv osvajanja vlasti od strane tih „velikih“ za sada se ne može ništa učiniti, barem ne pomoću zakona. Za utjehu neka nam bude iskustvo koje pokazuje da oni katkada mogu biti i iznimno dobri i veliki vladari.

Vraćamo se glavnom toku naše stvari.

Svoju osobnu korist, pravo na daljnje upravljanje ili vladavinu i druge ciljeve do kojih mu je stalo, onaj ko je već osvojio vlast, vlasnik upravljačkog prava – gubernator, političar ili manager – prema odredbama ovog ius gubernandi – trebao bi sticati isključivo dovoljno dobrim, produktivnim upravljanjem predmetom odnosno objektom svog upravljanja, ili vladavine.

Malo kasnije čitatelj će sam uvidjeti da je ovo pravo novost u zakonodavstvu, i to velika i presudno važna novost za daljnji tijek povijesti.

Postojeći zakonski sistemi, istina, sadržavaju neke odredbe koje ograničavaju ovlasti tj. zloupotrebe vlasnika gubernatorskih prava, gubernatora, managera ili vladara, ali su te odredbe toliko vrijedne i efikasne da se mogu objestiti mačku o rep. Narod, političari i pravni znanstvenici misle ili sanjaju da žive po liberalnim načelima koja je postavio John Locke, a ekonomska i politička praksa, manageri, političari i drugi moćnici, baš zbog nepostojanja ovakvih zakona, tj. zbog neodređenosti i neegzaktnosti tih ograničavajućih odredbi, koje bi trebale ograničiti, ili prevenirati zloupotrebu vlasti ili upravljanja ravnaju se po načelima „drž’ ne daj“, koja su postavili i za koja su se zalagali Thomas Hobbes i Nicollo Machiavelli, ali i mnogi drugi maheri.

Riječ, dvije o naravi zakona koji čine ius gubernandi.

Da se i kod ius gubernandi radi o momentu ili jednom obliku privatno- vlasničkog zakonodavstva ili prava vidi se po tome što; ako netko stekne pravo, npr.: na upravljanje nekim poduzećem, ili imanjem, onda je to njegovo pravo ekskluzivno. U njega se, ne smije mješati čak niti vlasnik koji mu ga je dao.

Nešto slično, po postojećim zakonima, važi i za pravo na upravljanje nekom pokrajinom, državom i druga, slična prava. Narod, doduše, koji je, putem izbora dao vlast nekoj vladi, ima pravo umješati se u njeno vladanje, ali nema mogućnosti za to, osim u krajnjoj nuždi, putem novih izbora ili pobune. No to se, nažalost, zbiva tek onda kad je već učinjena neka velika šteta, zlo ili nepravda. Govorim baš o velikoj šteti, zlu ili nepravdi, jer narod se ne diže na pobunu zbog neke sitnice, ukoliko se, naravno, ne radi o onoj kapi koja prelijeva času.

Ovaj Ius gubernandi o kojem mi govorimo zapravo je jedan vid momenta ius utendi – prava na upotrebu, samo što se kod ius utendi radi o upotrebi kod koje je cilj vlastita korist upravljača, dok kod ius gubernandi upotreba, odnosno upravljanje cilja na korist ili dobrobit samog predmeta vlasništva kojim se upravlja i ljudi što rade s njime i čija je egzistencija ovisna o tom vlasništvu.

Po tome što je upravo rečeno, ius gubernandi spada u javno ili upravno pravo, no činjenica koju smo već spomenuli: da je osoba koja je stekla to pravo: npr. pravo da bude direktor nekog poduzeća, ekskluzivni vlasnik te titule ili upravljačke funkcije, svrstava ga kategorički i u pravo koje se odnosi na privatno vlasništvo – ius dominii exclusiva, Ekskluzivnost i privatnost su jedno isto. Excludere ex iure– isključiti iz prava, znači isto što i lišiti prava – privare iuris.

Čini se, dakle, da ius gubernandi o kojem govorimo ima karakteristke javnog i privatnog prava i da je možda nekakva spona između javnog i privatnog prava. A možda bi se čak moglo govoriti i o tome da je princip na kojem se ono zasniva osnova društvenosti čovjeka, jer društvenost se manifestira u ostvarivanju svojih vlastitih interesa na društveno koristan NAČIN.

Zakonima, odnosno: 1. Zakonom o kontroli efikasnosti rada managera, 2. Zakonom o konroli efikasnosti administrativne djelatnosti, 3. Zakonom o kontroli efikasnosti obiteljskog života, i 4. Zakonom o kontroli efikasnosti školstva, a i nekim drugima, ja sam, već prije mnogo godina pokušao dati egzaktne kriterije koji pokazuju koliko je uistinu efikasno upravljanje svim bitnim institucijama ljudskog društva i mislim da je s tim zakonima pravo ius gubernandi započelo, ili, možda točnije, otkrilo ili nagovijestilo svoje realno, pozitivno postojanje.

Zašto je ius gubernandi i zakoni koji ga čine jako važno, a danas možda i najvažnije, područje prava?

Razlog je to što je upravljanje poduzećem, školom ili državom najvažniji posao u tim institucijama . O dobrom ili lošem upravljanju najviše ovisi to da li će ove institucije napredovati, stagnirati ili nazadovati. Koliko je upravljanje važno, vrlo dobro pokazuje jedna arapska poslovica što kaže: „Više vrijedi tisuću magaraca predvođenih lavom, nego tisuću lavova predvođenih magarcem.“

A zbog toga što je upravljanje npr. nekim velikim poduzećem postalo vrlo složeno i zbog toga što ga mogu obavljati samo stručno osposobljene individue, došlo je do razdvajanja vlasničke i upravljačke funkcije.

Iz istog razloga, vlasnička moć – dominii potestas (neograničeno pravo raspolaganja predmetom vlasništva) danas je postala jako neodređena i nedjelotvorna, pogotovo ako vlasnik nije ujedno i darovit i stručno osposobljen upravljač i pogotovo u velikim korporacijama, dioničkim društvima, velikim bankama i poduzećima u državnom vlasništvu, gdje se ta, vlasnička moć, uz neznanje i nemoć pretvorila i u svoju vlastitu karikaturu.

Za dioničare, npr. koji su najčešći vlasnici velikih korporacija, manageri kažu da su „glupi i drski“ „Glupi su – kažu – jer kupuju dionice, a drski, jer očekuju još i neku dobit – dividende“.

Danas, kad je ljudska vrsta prilično bogata i kad vlada obilje, barem u jednom, tzv. civiliziranom dijelu svijeta, gubernatorima tj. upravljačima, managerima ili političarima koji, nasuprot vlasnicima, ne slijede sudbinu vlasništva kojim upravljaju, ekonomičnije je, lakše i razumnije sticati dohodak zapuštanjem ili činjenjem štete u poduzećima, institucijama ili državama kojima upravljaju, nego ga sticati produktivnim radom. Pravi opseg te štete, koji je puno veći nego vi i sanjate teško je primjetiti, jer ju ne plaćaju samo neposredni vlasnici i zapolenici, nego svi pripadnici ljudske vrste, kako oni živući, tako i oni koji će se jednog dana tek roditi. Tako se zbiva kradimični proces osiromašenja ljudske vrste, a i nazadak, ili usporavanje razvoja civilizacije, kulture i društva i to usprkos neviđeno brzom, širokom i velikom tehnološkom napretku.

Svrha spomenutih zakona i cijelog ius gubernandi kojeg ja nudim jest da spriječi bogaćenje svih vrsta darovitih ali nesavjesnih, pokvarenih gubernatora putem zanemarivanja, oštećivanja ili upropaštavanja kapitala, država ili drugih institucija kojima upravljaju.

Ius gubernandi bi svojim zakonima učinio nedodirljivim i štitio one managere, gubernatore ili vladare koji bi ostvarivali one rezultate koje zakon zahtjeva. A progonio i ugrožavao one koji ga se ne drže ili pokušavaju izigrati, ili pak one koji jednostavno, ni uz najveće napore ne bi uspijevali realizirati zahtjeve koje je neki umjereno zahtjevan zakon postavio pred njih.

Princip na kojem se temelje svi ti zakoni i ius gubernandi uopće nije neka sociološka utopija, nego prije nekakav funkcionalni „egoizam“ i mogao bi se ukratko izraziti ovako.

Brini se za svoje interese i ostvaruj svoje ciljeve, ali ih smiješ ostvarivati isključivo tako da NAČINOM nijihova ostvarivanja istovremeno ostvaruješ i ciljeve poduzeća, kapitala, društva, profesije, grupe ili države u kojoj djeluješ, a i one ultimativne ciljeve ljudske vrste.

A da li to doista činiš na taj poželjni NAČIN, i u kojoj mjeri, presudit će tržište. Ono nagrađuje samo te, društveno korisne, poželjne ili dopuštene NAČINE ostvarivanja vlastitih interesa. U „Uzornom trgovcu“, Dubrovčanin Benko Kotruljević izriče ovo načelo: „Čini drugima dobro, sebi na korist“. Mi bi smo danas možda rekli. Gledaj svoje dobro, ali isključivo tako da činiš dobro drugim ljudima ili cijeloj zajednici.

Kriteriji produktivnosti, tj. društvene korisnosti ili štetnosti NAČINA djelovanja, po ovim zakonima koje sam predložio nisu lijepe riječi, prazne fraze ili dobri izgovori, nego neumoljive brojke.

Oni gubernatori koji bi imali bolje, društveno i civilizacijski svrsishodnije i prihvatljivije NAČINE ostvarivanja interesa institucija kojima upravljaju postizali bi veće i bolje brojke, ti subjekti, dakle, uz sigurnu zaštitu, imali bi i veću plaću, ugled, moć, utjecaj itd. A ako bi netko ostvario brojke niže od onih koje zakon propiše kao najniže dopuštene, a ne obznani to i ne dade navrijeme ostavku na položaj koji je zauzimao, čekao bi ga zatvor, novčane kazne, prisilni rad, i slične popravne mjere.

Ovaj zakon ne bi čekao da se napravi šteta, pa da bi tek onda djelovao, nego bi manageru ili kakvom drugom gubernatoru dao mogućnost da odstupi prije nego napravi štetu za koju bi obavezno morao biti kažnjen.

Time bi se se sprečavali slučajevi kao što su npr: ENRON, CITY BANK ili naš TODORIĆ ili AGROKOR

Jedna mala digresija.

U prethodnim radovima, a i u ovom često sam naglašavao da je važan upravo NAČIN na koji netko ostvaruje svoje ciljeve.

Zašto?

Stvar je jednostavna. Od NAČINA na koji samo ja mogu lako ostvariti svoje interese, puno je vredniji NAČIN na koji to, isto tako lako može učiniti cijeli narod ili cijela ljudska vrsta. Od dva NAČINA na koji se mogu ostarivati isti ciljevi, vredniji je onaj koji je lakši i humaniji. Cijela povijest je, između ostalog, također i traženje i iznalaženje sve boljih NAČINA na koji ljudska vrsta može ostvariti svoje ultimativne ciljeve.

Eto, samo toliko. Za više pogledaj neke moje druge radove i pažljivo pročitaj Kantovu „Kritiku praktičkog uma“.

Vraćamo se našoj temi.

Zbog razvoja koji je vodio i ka slabljenju vlasničke funkcije, čini se da je ius gubernandi i navedeni zakoni koji čine njegov sadržaj postao nešto bez čega se ne može nastaviti razvitak civilizacije. To možda zvuči pretenciozno, patetično ili emfatično, ali to je gola istina. Kao što je nekada privatni vlasnik morao slijediti sudbinu svog vlasništva – uzdizati se i propadati zajedno s njim, to bi ubuduće morao i onaj ko bi upravljao njime, pa bio on vlasnik ili ne. Zakon bi žrtvovao lošeg upravljača, tj. dao mu otkaz, zato da bi sačuvao poduzeće ili državu kojom on upravlja. Ali ovdje se ne radi samo o sudbini individua i grupa ili nacija, nego i o sudbini cijele ljudske vrste jer i ona, kako sam već govorio na drugim mjestima, mora slijediti sudbinu svoga vlasništva. Zadatak iuris gubernandi bio bi da putem jasnih, egzaktnih kriterija, te nagrada i kazni, aktualizira tu novu funkcionalnu i produktivnu ovisnost koja bi eliminirala ili barem bitno samnjila štete koje proizlaze iz lošeg upravljanja.

„Čovjek najbolje radi kada ne žanje samo nagrade za dobar rad, nego i kazne za loš.“ A. Smith.

Iskustvo pokazuje da mu trebamo vjerovati.

Kad mi govorimo de iure gubernandi onda ga uzimamo u najopćenitijem značenju – pravu upravljanja koje je uvjetovano i utemeljeno u dobrom upravljanju, a koje najčešće ne uključuje prinudu, nego više partnerstvo i motivaciju. No postoje i drugačiji vidovi ovog prava. Ius gubernandi nekoga kralja, diktatora, šefa vlade, ministra obrane ili ministra policije uključuje, naravno i fizičku prisilu. No, kako smo već natuknuli, ius gubernandi direktora nekog poduzeća ne sadrži to ovlaštenje. Ali, ovdje nas ne zanimaju te razlike.

Mi ovdje pokušavamo ukratko skicirati one momente iuris gubernandi –ja koji bi u svim ili barem u velikoj većini društvenih segmenata, ili institucija otklonile ili spriječile djelovanje onih elemenata ili sila koje onemogućavaju ostvarenje onih ulitmativnih ciljeva društva, i cijele ljudske vrste, te koji vuku civilizaciju ka ponoru nazatka. Pokušavamo, dakle, skicirati zakone koji bi sprečavali zloupotrebu vlasti i upravljanja i prevenirali štete koje proizlaze iz njih, te koji bi, uz veći, širi i lakši progres i lakši život uveli i više pravde u ljudski svijet.

Moramo ponovo naglasiti da Ius gubernandi ne razlikuje unaprijed sposobne od nesposobnih ili nesavjesnih upravljača, jer nikome na čelu ne piše da li je sposoban ili nseposoban, ali on sprečava da se vlast ili upravljačka funkcija predugo zadrže u rukama ljudi koji se pokažu nesposobni ili nepošteni i da onda iz toga proiziđe šteta i zlo.

Ima još nešto radi čega je potreban Ius gubernandi.

U prethodnim radovima ukazivao sam na to da je današnja civilizacija etapa uspješnog dovršavanja umjetnog bića čijem se stvaranju žrtvovala cijela ljudska vrsta u zadnjih pedesetak tisuća godina, i da je to umjetno biće zapravo bićevito sredstvo samooslobođenja ljudske vrste.

Ius gubernandi potreban je i zbog toga da upravljanje nad velikim i važnim kapitalnim dobrima ili vlast ne bi došla u ruke neke nesposobne budale koja bi onda činila štetu na nekom kapitalnom dijelu ili momentu umjetnog bića, te velike i prevažne tvorevine za čije se stvaranje žrtvovala cijela ljudska vrsta.

Za onoga, npr. ko bi naslijedio golema bogatstva, važili bi isti zakoni kao i za druge. I ako on ne bi uspijevao udovoljiti zahtjevima zakona, morao bi upravljanje nad svojim bogatstvom navrijeme prepustiti nekom manageru ili gubernatoru, koji će ispunjavati zahtjeve zakona, a njemu bi npr. mogla pripasti neka vlasnička renta ili nešto slično. Vidi moj Zakon o kontroli efikasnosti rada managera.

Ovdje moram reći da su se i u prijašnjim vremenima, a naročito u vremenima dekadencije društava, nadzornici imanja znali bogatiti potkradanjem svojih gospodara i uništavanjem njihovih imanja. Ali to nije imalo ni izdaleka takve razmjere kao danas, a nije bilo moguće niti sprovesti u praksu neki ovakav zakon. Danas je to omogućeno elektronikom, računalima, internetom i drugim takvim stvarima.

Idemo dalje

Vlasništvo, tj. predmet vlasništva shvaćamo kao objektivirani ili opredmećeni rad i život neke osobe ili grupe. Ono što je moje to je moja vlastitost izvan moje kože. No kako su se današnje kapitalne stvari i golema bogatstva stvarala sudjelovanjem velikog broja naroda, rasa i kultura, teško da se netko može danas smatrati nekakvim individualnim ili čak grupnim privatnim vlasnikom nečega što je stvarala i stvorila cijela ljudska vrsta, stotine generacija tokom tih nekoliko desetina tisuća godina ili možda čak i puno više.

Nagrade bi se, dakle, načelno govoreći, davale samo za osobni doprinos razvoju umjetnog bića ili ljudskog bogatstva uopće. (Osobni doprinos tzv. fizičke ili pravne osobe.)

Kao što nismo krivi za grijehe naših predaka, tako nismo ni zaslužni za njihove velike podvige i uspjehe.

Ovo pravilo koje bi važilo prvenstveno za individue, važilo bi (što proizlazi iz gornjeg teksta) i za poduzća, nacije i njihove države, ali i za generacije i druge slične žive ili pravne subjekte.

Implementiranjem zakona koji čine ius gubernandi u zakonski ili pravni sistem neke države stvorio bi se zapravo umjetni vlasnik, a potreba za živim vlasnikom bi nestala. Ovaj, umjetni vlasnik bio bi bitno sposobniji i produktivniji u upravljanju bogatstvom za koje je zadužen. No, o tome sam dosta  govorio u prethodnim radovima , pa to ne treba ponavljati.

Napomena 1

Pravda je cilj prava“ , govorili su Rimljani. To lijepo zvuči ali nije točno.

Pravo shvaćamo kao objektiviranu volju ljudske vrste – objektiviranu kao specifičnu organizacijsku ili političku metodu i instrument samonavođenja, samomotiviranja i samoprisile ljudske vrste na ostvarivanje onih dalekih i velikih ciljeva koji daju smisao njenom teškom postojanju. Zadatak prava je ostvarenje rečenih ciljeva, a pravda je jedno od najvažnijih, a možda najvažnije i neophodno društveno ili političko sredstvo za njihovo ostvarivanje, a ne cilj. Ono što je sunce biološkom životu, to je pravda društvenom.

Napomena 2.

Ius gubernandi velikim dijelom proizlazi i iz višestoljetne diskusije o tome koji je rad produktivan, diskusije koja je iznjedrila, merkantilizam, fiziokraciju i druge važne ekonomističke svjetonazore i spoznaje, a koju je zaključio Marx, duboko istinitom tvrdnjom da je produktivan „samo onaj rad koji se razmjenjuje za kapital“, jer samo taj rad stvara višak vrijednosti i profit iz kojeg se može financirati i dalje razvijati kapital.

Budući da mi smatramo da je kapital umjetno biće kojeg je stvorila ljudska vrsta, mi možemo onu Marxovu tvrdnju izreći i ovako: produktivan je samo onaj rad koji razvija ili koji je razvijao umjetno biće.

Rad koji se razmjenjuje za dohodak je prosta potrošnja.

Kad bogatstvo nekog naroda ili cijele ljudske vrste poraste, javlja se „prevelika sklonost potrošnji“ J. M. Keynes. A kad potrošnja postane veća od novostvorene vrijednosti, nestaje sredstava, ne samo za razvoj, nego i za prosto održanje kapitala, umjetnog bića ili kako već hoćete. Tada se zatvaraju poduzeća, propadaju banke, rastu državni dugovi, a širi se i produbljuje bijeda ljudske populacije.

Nastupa ekonomska kriza.

Jedan od najvažnijih zadataka sistema zakona koji čine ius gubernandi bio bi da sklonost ka potrošnji i veličinu same potrošnje kontinuirano drži u razumnim, funkcionalnim granicama i da time sprečava krize, štete i nesreće koje s njome dolaze.

Prema našim nazorima, potrošnja je degustacija proizvoda umjetnog bića ili kapitala. Putem potrošnje čovjek daje informacije kapitalu o tome u kojem bi pravcu trebao razvijati te proizvode i samog sebe, kako bi što rafiniranje zadovoljio ljudske potrebe i osposobio se za ostvarivanje onih ultimativnih ciljeva vrste. A da bi ove informacije bile pouzdano točne, potrošnja ne smije biti, diogenski skromna, mala, niti asketska, ali ne smije biti ni približno jednaka novostvorenoj vrijednosti, a kamo li veća od nje.

Ali zapitajmo se što biva kad novostvorena vrijednost postane jako velika i puno veća od potrošnje i kad se pojave golemi gotovinski državni suficiti koji se besposleno izležavaju  u trezorima banaka.

Ovakvi suficiti su isto što i zakopano blago pored kojeg njegov vlasnik može i umrijeti od gladi. Takvim odnosom prema suficitima devastira se najplemenitija supstancija u univerzumu  –  ljudski rad – i pretvara u hrpu smeća, koja postaje velika prepreka daljnjem razvoju i dobrom životu.

Zamisllite da neki budalaš u pustinji umire od gladi i žeđi, a pored njega leži ona čarobna Aladinova svjetiljka. No on, jadan ne zna da ju treba samo protrljati da bi iz nje izišao onaj svemoćni duh i ispunio mu svaku želju i spasio ga.

Isto je i sa onim velikim suficitima.

Da ne bi dolazilo do nevolja, potrebno je mudro „protrljati“ ih, tj. investirati, kako bi oni sutra donijeli željene plodove. Ius gubernandi brine i o ovom problemu, a kako je on riješen, možete vidjeti u „Zakonu o kontroli efikasnosti školstva“.

Zašto baš školstva?

Odgovor je jednostavan. Znanost je najvredniji moment umjetnog bića, kapitala, ili, ako hoćete, najvredniji oblik ljudskog bogatstva, a škola je institucija koja to bogatstvo prenosi s jedne generacije na drugu. Zakon o kontroli efikasnosti školstva je istovremeno i zakon o međugeneracijskim ekonomskim odnosima. On ne bi dozvolio da jedna generacija slijedećoj preda manje znanja ili pak lošije znanje nego ga je sama naslijedila.

Ko pročita taj zakon vidjeti će da bi njegova primjena rezultirala time da se golemi dio onih gotovinskih suficita što ga katkada stvaraju nacije ili cijela ljudska vrsta insvestira u znanost i ljudsko obrazovanje, što je, kad se dobro promisli, neusporedivo najbolja, najsigurnija i najperspektivnija investicija, jer upravo je znanje temeljnji i nepresušivi izvor ljudske budućnosti i dobrog života.

Eto, samo toliko.

Summa

Ius gubernandi – pravo kojim se regulira djelatnost upravljanja, proizišlo je iz uvida u to da je upravljanje danas specifična djelatnost čija je efikasnost iznimno važna, a ne postoje egzaktna mjerila njene efikasnosti. Taj sam nedostatak pokušao otkloniti izradom zakona koji daju ta mjerila, i koji istovremeno reguliraju posao upravljanja, tj. vrlo decidirano i jasno pokazuju ko ima, a ko nema pravo obavljati taj posao i koliko bi trebao biti nagrađen onaj ko ga obavlja. Srodnost nekolicine važnih zakona koji se odnose na posao upravljanja, pokazala je, nakon izrade svih tih zakona da u umnim i voljnim temeljima ljudskog svijeta, u kojem nema nečega što nije nečije vlasništvo ili posjed, pored ius utendi, ius fruendi i ius abutendi postoji još jedno specifično pravo, ius gubernandi, samo ga treba dovesti do riječi.

Vlasništvo i upravljanje njime – ius gubernandi

Petar Bosnić Petrus

UMJETNI VLASNIK

Vlasništvo i upravljanje njime

Prije nego počnem izlaganje moram vam reći da je ovo štivo samo za ekstremno dubokoumne ljude, genije kakvi se vrlo rijetko rađaju i imaju interesa samo za ovakve, fundamentalne misli. No, paradoksalno, to je istovremeno i izvrsno štivo za velike budale, jer sam se potrudio, a i uspio jedan teški problem predstaviti tako jasno i jednostavno da ga mogu razumjeti i najveće budale. Ovo je, dakle, štivo za svakoga, u što ćete se uvjeriti nakon što ga pročitate.

Čitatelju će se vjerojatno učiniti da sam se odmah na početku poprilično udaljio do naslovljenog predmeta. No to je samo privid. Do tog, prividnog, udaljavanja, a zapravo stvarnog približavanja materiji koju ću izložiti nužno dolazi jer, htio, ne htio, moram ukazati na to da sam ja taj koji razumije ljude i vrijeme u kojem živimo, a i narav ljudske vrste uopće, a da moji suvremenici ne razumiju, ni sebe, ni mene, ni svoje vrijeme. A da stvar bude još komičnija, svi oni misle da sam ja taj koji nešto ne razumije!!!???

Veću ludnicu, priznajte, teško je i zamisliti.

Još samo riječ dvije ljudima koji su zadržali onu, danas vrlo rijetku i predragocjenu ljudsku sposobnost – sposobnost učenja.

Nemojte vi mene učiti, nego učite od mene.

***

Ali, da se počnemo baviti i naslovljenom temom.

Vlasništvo je metoda ili zakonomjernost, ili pak sistem pravila po kojima se čovjek odnosi prema predmetu o kojem mu ovisi život, i s kojim individue, društva, nacije i cijela vrsta zadovoljavaju svoje svakodnevne potrebe i ostvaruju svoje vitalne i ultimativne interese i ciljeve.

Predmet vlasništva zapravo je sama čovjekova vlastitost izvan njegove kože – ospoljena, ili opredmećena vlastitost – život i duh – ospoljen ili izvanjšten posredstvom rada ili kakvim drugim zakonitim načinom . Vlasništvo se ne može steći na nezakonit način.

Predmeti vlasništva nisu samo predmeti za održavanje života i postizanje ciljeva individua, nego i sredstva za održavanje života i ozbiljavanje ciljeva, grupa, društava, nacija i cijele ljudske vrste.

Najbolje se prema svom vlasništvu odnose oni subjekti koji, načinom na koji se odnose, uz svoje osobne interese i ciljeve, ostvaruju i ciljeve društva ili cijele ljudske vrste. Ti subjekti, bili oni individue, poduzeća, klase, elite ili države s pravom postaju najugledniji subjekti – najbogatiji, najmoćniji, najpoštovaniji itd. Oni pak subjekti koji se prema svom vlasništvu odnose loše, propadaju zajedno s njim.

Vlasnik slijedi sudbinu svog vlasništva.- Fati dominii sui, dominus sequitur.

***

Privatno i društveno vlasništvo

Privatno vlasništvo – pravo isključivog i neograničenog raspolaganja predmetom vlasništva . To pravo može imati samo jedna fizička ili pravna osoba.

Nasuprot duboko uvriježenom i vrlo raširenom mišljenju, ja tvrdim da je uspostavljanje privatnog vlasništva bilo, između ostalog, i uvođenje pravde u ljudsko duštvo i ljudski svijet uopće.

Kako smo već rekli: onaj ko je imao veće urođene sposobnosti i ko se na bolji način, više i marljivije brinuo o svom vlasništvu taj je bolje živio, imao veći ugled i utjecaj u duštvu. Ko ga je znemarivao, taj je propadao. Također smo već rekli da „Vlasnik slijedi sudbinu svoga vlasništva“ – Fati dominii sui, dominus sequitur. To stalno trebaju imati na umu, ne samo individue, nego i cijela ljudska vrsta, jer i ona slijedi sudbinu svoga vlasništva.

Vlasništvo čuva onu vrstu koja čuva svoje vlasništvo.

Institut privatnog vlasništva, dakle, nije čuvao samo vlasništvo i egzistenciju nadarenih i marljivih individua, nego je istovremeno, čuvao i cjelokupno vlasništvo i dostignuća nacija i vrste i unapređivao ih zajedno sa njihovom slobodom, lakoćom i smislom življenja.

Uspostavljanje privatnog vlasništva bilo je, dakle, stvaranje jednog velikog dobra.

No, ja ne previđam ni one loše strane privatnog vlasništva, nego štoviše, u većini svojih radova podsjećam na to da ih je već Platon prilično jasno uočio i postavio zahtjev da se one otklone i to uspostavljanjem zajedničkog ili društvenog vlasništva.

Kad se pažljivije analizira vidi se da ovaj Platonov zahtjev za uspostavljanjem zajedničkog vlasništva nije bio nikakav napredak, nego nazadak. To je zapravo bio zahtjev za povratak na zajedničko, neolitsko, vlasništvo.

Već je Platonov suvremenik i učenik, Aristotel – uz samog Platona, jedan od nekoliko najvećih mislilaca što ih je dao ljudski rodveć je, dakle, Aristotel, kritikom učiteljevih ideja, sasvim jasno i razložno, pokazao da bi države utemeljene na takvom vlasništvu ubrzo propale, jer se nitko ne bi htio brinuti o njemu – nitko, naime ne bi htio brinuti se, raditi i proizvoditi, jer je to teško, i svako bi želio i očekivao da to učini netko drugi umjesto njega. Ljudi čak i brige mole da pređu na nekoga drugoga, a kamo li neće poslove.

Iz oprečnog stava ovih mislilaca počela je nastajati aporija ili antinomija: privatno vs društveno, koja s nesmanjemom žestinom i aktualnošću postoji i danas.

Interesantno je to, da su se baš Platonovom zahtjevu kasnije priklonili brojni veliki mislioci, zaključno s Marxom, a i mnogi napredni ljudi uopće, naročito intelektualci (postoji izreka da je revolucija, nakon Marxa bila postala «opijum za intelektualce»), pa su, početkom dvadesetog stoljeća, u velikom broju zemalja, prvenstveno intelektualci doista i uspostavili društva utemeljena na društvenom vlasništvu. No ova su društva ubrzo  propala upravo iz onih razloga i onako kako je to, prije više od dvije tisuće godina bio pretkazao Aristotel.

Komunistički revolucionari i reformatori vlasništva imali su plemenite i uzvišene ciljeve, ali nisu znali puteve ni metode, tj. način na koji su se ti ciljevi mogli ostvariti, pa je povijest morala čekati da ih tek ja otkrijem. No to moje otkriće još nitko nije primjetio iako je učinjeno prije više od trideset godina.

Današnje stanje, međutim, kako ja mislim, usprkos sasvim točnoj i opravdanoj Aristotelovoj kritici, više nego ikoje ranije stanje pokazuje da su zahtjevi za reformom vlasništva ipak bili opravdani i da se civilizacija više ne može razvijati na temelju tradicionalnog privatnog vlasništva, ali, naravno, niti na temelju društvenog.

Sada živimo u situaciji u kojoj zadovoljavajuće dobro ne funkcionira niti jedan od poznatih nam oblika vlasništva. Kasnije ću pokazati da je to fundamentalno velik problem, jer vlasništvo je onaj pravi, imanentni temelj na kojem se temelji društvo ili ljudski svijet uopće, civilizacija, pa će izići na vidjelo da živimo u bestemeljnom ili besprincipijelnom svijetu. No to će, nažalost, moći primjetiti samo ljudi iznimno oštrog duhovnog vida.

Stvaranje umjetnog vlasnika.

Ako bi umjetno biće o kojem sam puno govorio u prethodnim tekstovima (a umjetno biće nije ništa drugo do kapital, odnosno, točnije, kapital je umjetno biće kojeg je stvorio čovjek – ljudska vrsta), ako bi, dakle, kapital postao još i umjetni privatni vlasnik, ili, kraće, umjetni, virtualni vlasnik, ostvario bi snove koje su sanjali veliki mislioci poput Platona, Morusa ili Marxa, ali i veliki vizionari, pisci, pjesnici i revolucionari, a i cijeli onaj napredniji, ontogenični dio čovječanstva, a vrlo je vjerojatno, nesumnjivo da bi umjetni vlasnik ostvario i puno više od toga. Ali, ostvario bi, kako sam također već rekao, više i od onih trezvenih, konzervativnih mišljenja, koja su, poput Aristotelovog, Tominog, Lutherovog, Kantovog, Hegelovog ili Weberovog bila zagovornici održavanja tradicionalnog oblika privatnog vlasništva – jer su živjeli u zabludi da je to jedini mogući oblik privatnog vlasništva.

Usput. Čini se da je spomenuta antinomija privatno vs društveno proizišla iz nekakvog patološkog suženja ljudske svijesti. To je doista bilo sasvim usputno, ali mislim da u tome  ipak ima jako puno istine.

No, idemo dalje.

Uspostavljanjem umjetnog vlasnika izlazimo, dakle. iz one bezglave i pogubne antinomije DRUŠTVENO – PRIVATNO. Ali ne radi se samo o tome. Uspostavljanjem umjetnog vlasnika uspostavlja se i sinteza, vrhunac u razvoju institucije vlasništva.

No da se vratimo malko u našu bezglavu prošlost, od koje, nažalost, ni sadašnjost nije ništa pametnija.

Društveno vlasništvo. pobornici društvenog vlasništva nisu naime shvaćali da vlasništvo može biti isključivo privatno i da sam izraz vlasništvo zapravo već kaže, podrazumijeva ili znači: privatno. Izraz «privatno» dolazi od latinskog glagola privare – lišiti. Vlasnik je onaj ko ima ovlaštenje da lišava prava sve druge ljude na to da gospodare ili upravljaju predmetom njegovog vlasništva.

Privatno vlasništvo počiva na tri momenta – tri grupe ili tri vrste prava : ius utendi, ius fruendi, i ius abutendi utendi – pravu upotrebe (posjedovanja),; fruendi – pravu plodouživanja, i abutendi – pravu zloupotrebe ili uništenja. Vlasnik lišava sve druge osobe prava ius abutendi – prava na zloupotrebu ili uništenje svog vlasništva. Jedino on ima pravo nekažnjeno uništiti, zloupotrebiti ili oštetiti svoje vlasništvo.

Pravo korištenja – ius utendi i pravo plodouživanja – ius fruendi vlasnik, po svojoj volji, može, ali i ne mora privremeno prepustiti drugima, pod uvjetima ili po cijeni o kojoj se dogovore. Ius abutendi ne može se privremeno prepustiti drugima, iznajmiti ili štogod slično. Naravno, vlasnik može prodati to svoje pravo ili ga darovati, ali tada samog sebe bespovratno lišava tog prava i prestaje biti vlasnikom.

Današnji zakoni, a zapravo običaji, nehotično i neplanirano dopuštaju ius abutendi – pravo zloupotrebe ili uništavanja – cijelom jednom širokom društvenom sloju, i to upravo onom koji nije vlasnik, ali koji upravlja kapitalnim dobrima a i cjelokupnim nacionalnim vlasništvom i koji, radi lakog ostvarenja svojih interesa, može učiniti, a stvarno i čini najveće štete na kapitalnom vlasništvu.

Kažnjavanja nema,

Osim naravno onog ritualnog, kad režim izabere žrtvenog jarca i sudi mu radi toga da bi ztastrašio mase ili stvorio privid o svojoj pravednosti i efikasnosti. Žrtveno jare može biti čak i neki stvarni krivac, netko ko je uistinu zamračivao tj. nezakonito prisvajao razna dobra.

Ako se i vode sudski procesi protiv ljudi koji su se obogatili zapuštanjem i upropaštavanjem tuđeg vlasništva o kojem su trebali brinuti, onda upravo ti ljudi, stvarni krivci dobijaju sudske sporove, i k tome još i velike odštete, jer nema zakona po kojem bi mogli biti osuđeni i kažnjeni. Nulla crimen, nulla poena sine lege – Tamo gdje nema zakona, nema ni krivnje ni kazne.

Tko god danas diže tužbu protiv takve vrste varalica, čini to uglavnom na svoju štetu i nesreću. No kad to čini država onda ona, u nekim zemljama, da bi izbjegla vlastitu štetu i sramotu, od pravosuđa pravi farsu i sprdačinu – čini štetu cijelom društvu.

Stvaranjem umjetnog privatnog ili virtualnog vlasnika, svaku bi nedozvoljenu zloupotrebu bilo moguće kazniti odgovarajućom kaznom, a produktivna upotreba bila bi nagrađivana srazmjerno svojoj produktivnosti.

O tome pogledaj u nekom mom prethodnom tekstu: Zakon o kontroli efikasnosti rada managera i Zakon o kontroli efikasnosti rada admnistracije.

Virtualno privatno vlasništvo, lišilo bi, dakle, prava ius abutendi – prava na zloupotrebu ili uništavanjesve osobe u društvu, uključujući i dosadašnjeg, živog privatnog vlasnika koji je imao to pravo. To bi bila totalna privatizacija.

No ni totalna privatizacija ne može unaprijed i potpuno spriječiti – prohibere – zloupotrebu ili uništavanje ljudskog kapitalnog vlasništva, ali ju može kažnjavati, što današnje zakonodavstvo i pravosuđe ne čine, nego ju nehotično, zbog svojih nesavršenosti moraju dopuštati, permittere ( a preblagim zakonima i podsticati). Da ponovimo Nulla crimen, nulla poena sine lege. – Tamo gdje nema zakona, nema, ni prekršaja, ni kazne.

Tamo pak gdje postoje takvi zakoni što efikasno štite kapitalno vlasništvo, oni siju strah u duše lupeža i varalica. A upravo je strah od kažnjavanja, a ne nekakav moral ili „svijest“ bilo ono što je, otkad postoje zakoni, u vrlo velikoj, ako ne i najvećoj mjeri sprečavalo zločine, krađe, prevare, zloupotrebe i zlo uopće.

Razvoj vlasništva.

Obično se smatra da je neolitsko, plemensko ili zajedničko vlasništvo bio prvi oblik vlasništva i da je to bio vrhunac pravednosti.

!!!???

Potom je uslijedilo privatno vlasništvo. Nastalo je tako da je jedan daroviti fizički ili pravni subjekt lišio prava – privatio ili privare – sve druge subjekte, – prava (ovlaštenja) na upravljanje nekim predmetom vlasništva.

To se pak smatralo nekakvom velikom nepravdom.

!!!???

Moram primjetiti da ljudsko „znanje“ ima toliko loših, naopakih predrasuda i zabluda da bi čovjeka koji ih je stvorio možda trebalo, zvati homo non sapiens, a ne homo sapiens.

Tisućama godina nakon uspostavljanja privatnog vlasništva i njegove bitno uspješne prakse, krvavim je revolucijama, kako smo već govorili, bilo uništeno i uspostavljeno tzv. društveno vlasništvo. To, društveno vlasništvo, koje su mnogi mislioci smatrali sintezom razvoja institucije vlasništva, bio je zapravo, kao i kod Platona, Marxov, a i općeljudski povratak na neolitsko plemensko vlasništvo, samo pod drugim imenom. A i vlasnik nije bilo neko pleme, nego cijela država koja se sastojala od brojnih plemena, grupa, gradova sela, pokrajina, profesija. itd.

Društvo, kao nekakav opipljivi, čvrsti realitet i pravni subjekt ili pravna osoba zapravo ne postoji, pa ono nikako nije ni moglo imati funkciju vlasnika. No tu je bila država, koja je bila više nego opipljiva i čvrsta, pogotovo kad se pojavljivala u formi pendreka i imala je stvarni pravni subjektivitet, osobnost, pa se dobro držala i dugo održala. Država je bila pravna osoba par exellance.

Strogo govoreći, slijedom onoga što je  upravo rečeno, društveno vlasništvo koje se, kako sam već rekao, čak smatralo sintezom razvoja instiucije vlasništva, nikad nije ni postojalo niti je moglo postojati. Državno vlasništvo je postojalo, ali to je nešto sasvim drugo.

U skladu sa Hegelovom triadičkom dijalektikom, smatralo se da je razvoj ove institucije, institucije vlasništva tekao od teze, plemenskog, preko antiteze, privatnog do sinteze, društvenog, što je nonsens. Ali, pustimo to.

Razvoj te institucije do sada je realizirao samo dva stupnja.: Tezu i antitezu – plemensko i privatno vlasništvo. Ko pročita neke moje prethodne radove vidjeti će da bi sinteza razvoja tek trebala uslijediti i to u stvaranju umjetnog vlasnika.

Na radikalnoj kritici ove moje teze naročito inzistira moj prijatelj, prof. Damir Fresl. I uporno mi tvrdi da sam ja bio pogriješio kad sam klasični kapital odnos proglasio vrhuncem razvoja vlasništva. Tako sam mislio jer smatram da je ljudska vrsta već u 18 tom stoljeću izvela uspješnu sintezu u stvaranju umjetnog bića. No, nekako mi se sve više čini da je on u pravu i da umjetni vlasnik nije prosta epiteza u razvoju institucije vlasništva, nego istinska sinteza. Riječi mu se pozlatile, jer puno je teže i vrednije izvesti sintezu nekog razvoja nego njegovu epitezu.

No, da nastavimo.

Privatno vlasništvo nije nastalo iz ljudske pohlepe, iz nepravde, ili radi nepravde. Dapače, jedino takav oblik vlasništva kao što je privatno  može jasno i točno pokazati ko ostvaruje svoje interese na način kojim se istovremeno ostvaruju interesi društva i interesi cijele ljudske vrste i pokazati kolika i kakva treba biti njegova nagrada. Ili pak, s druge strane, nedvosmisleno jasno pokazuje ko je odgovoran za zapuštenost i propalost neke čestice privatnog vlasništva , te tko bi, kako i koliko trebao odgovarati za to. Privatno vlasništvo, dakle, nastalo je u interesu pravde.

No vratimo se korak unatrag.

Nedostatak uobičajenog, tradicionalnog privatnog vlasništva kod kojeg je vlasnik živa privatna osoba, jest to što su, poput velikih umjetnika, jako rijetki ljudi koji su iznimno poduzetni, tj. daroviti, sposobni povećavati i usavršavati vlasništvo kojim vladaju ili vlasnikuju. Drugi veliki nedostatak je to što sposobnog gazdu često naslijedi rasipnik, koji uništi sve što je stvorio njegov prethodnik i predak, a dešava se i to da cijele generacije uništavaju dostignuća onih prethodnih generacija koje su bile vrijedne i kreativne.

Veliki nedostatak tradicionalnog privatnog vlasništva koji se, zbog usložnjavanja i birokratizacije posla, javio u novije vrijeme i koji poput raka pokazuje tendenciju uvećavanja, jest to što predmetom vlasništva više ne mogu upravljati njegovi vlasnici, koji nužno dijele sudbinu svog vlasništva, nego školovani manageri, čija sudbina ne ovisi o sudbini vlasništva kojim upravljaju, pa nisu ni motivirani na to da ga razvijaju ni povećavaju, nego su, dapače motivirani na to da svoj dohodak povećavaju okradanjem, zanemarivanjem, zapuštanjem ili uništavanjem vlasništva. Takav odnos prema predmetu upravljanja usporava ili onemogućuje razvoj, društva i civilizacije, a velike mase zaposlenika ostavlja bez posla i baca na ulicu. I na kraju, ono što je najvažnije: takav odnos prema vlasništvu, ometa, usporava ili onemogućuje ostvarivanje ciljeva ljudske vrste.

Kako kažu Ekonomisti, „gospodarski manageri počeli su se ponašati kao politički gospodari: raspolažu tuđim dobrima bez vlastite odgovornosti.“No, o tome će više biti riječi u članku – VLASNIŠTVO I UPRAVLJANJE NJIME -ius giubernandi – pravo upravljanja.

Rezultat je onaj Vicoov ricorso, te ekonomska i općenito civilizacijska kriza svjetskih razmjera, kriza kakve nije bilo još od propasti Rimskog carstva.

Odnos društvenih subkjekata prema kapitalnoj ili produktivnoj imovini društva, u prethodmim sam radovima ilustrirao ovim trokutom:

Image1796

Trokut predstvlja društvo. Vrhovi A,B,C su ključni subjekti . A je vlast, B je vlasnik, C je radnik, a onaj P u sredini je produktivna, kapitalna imovina društva.

U Neolitskom, zajedničkom vlasništvu ovi subjekti nisu strogo razlučeni a imovina društva, tj. plemena je teritorij kojeg nastanjuje pleme i sve na njemu. Priroda radi, a čovjek troši njene proizvode. Nema ni motiviranih ni demotiviranih subjekata, jer se ne može utjecati na prirodnu proizvodnju.

Zajedničko neolitsko vlasništvo moglo se održati i desetinama tisuća godina, jer se tu nije mučio, tj. radio i proizvodio čovjek, nego priroda. Čovjek se brinuo samo o potrošnji.

Kad čovjekove potrebe i potrebe njegove misije više nisu mogle zadovoljiti tvorevine i produkti prirode, počeo je sam; “u znoju lica svojega“ proizvoditi ono što mu je trebalo. TADA je počelo nastajati privatno vlasništvo. To je bilo u vremenu prije rane Antike. Jedini motivirani subjekt tu je bio subjekt B. – robovlasnik. U Zapadnoj civilizaciji, krugu motiviranih priključio se i subjekt C, radnik. Subjekt A, vlast još nikad nije bila u krugu motiviranih.

Stvaranjem umjetnog vlasnika i taj subjekt pristupio bi krugu motiviranih, a i sam kapital, P, koji bi postao umjetni  vlasnik.

U prethodnim sam radovima podrobno pokazao da je krajnja, skrivena svrha svekolike čovjekove proizvodnje i svih proizvoda, bilo onih korisnih ili ugodnih, bila ostvarenje transempirijkih ciljeva ljudske vrste, ciljeva za koje se može pretpostaviti da će se ostvariti u nekoj dalekoj budućnosti. Ovo bi vam bez ikakvog premišljanja potpisao i sam Hegel i rekao da je to jedno od lukavstava Providencije, svjetske povijesti ili Svjetskog duha.

Ali, vratimo se mi ipak našem predmetu.

Glavna funkcija privatnog vlasništva jest to da pokaže koliko je koji subjekt doprinio ostvarenju one skrivene svrhe – transempirijskih i metabioloških ciljeva ljudske vrste – i da mu se s obzirom na vrijednost i veličinu njegova doprinosa odredi i nagrada. Zato sam govorio da je uvođenje privatnog vlasništva bilo također i uvođenje pravde u ljudski svijet.

Tamo gdje radi i muči se čovjek, zajedničko vlasništvo ne može se održati, jer čovjekov je rad opredmećenje njegovog vlastitog bića. Nitko drugi osim mene ne može biti gospodarem onoga u čemu se opredmetio moj život, dar ili rad i muka, osim naravno ako mu ja to ne prodam, zamjenim za nešto drugo, ili pak darujem.

Kad umjetno biće preuzme sve ili gotovo sve poslove od čovjeka, on će ponovo postati potrošač kao u neolitskoj zajednici. No pomoću ove nove potrošnje umjetnom biću moći će se određivati u kom pravcu mora razvijati sebe i svoje proizvode, kako bi što bolje ugodio čovjeku. Potrošnja će postati degustacija proizvoda umjetnog bića. Pri tom ćemo, naravno morati paziti da nusproduktima te „degustacije“ ne uništimo cjelokupno prirodno biće, nego da ga obnovimo do onakvog oblika kakvo je postojalo u vrijeme paleolitske ili barem neolitske civilizacije.

I ovdje treba imati na umu da se takva, kreativno-potrošačka civilizacija neće moći temeljiti na nekakvom društvenom vlasništvu. Pored toga, i ovdje će se morati gledati i morati bolje nagrađivati onoga ko daje veći ili bolji doprinos ostvarivanju ciljeva ljudske vrste.

Ovlaštenja umjetnog vlasnika.

Uspostavljanjem umjetnog vlasnika čovjek prestaje biti vlasnik a to postaje kapital.

Njegova ovlaštenja slična su ovlaštenjima živog vlasnika. Ius utendi, fruendi i abutendi. Vidi Zakone.

Umjetni vlasnik sklapati će radni odnos na temelju slobodne suglasnosti dviju volja – svoje i budućeg zaposlenika, a razvrgavati  ga isto kao i živi – na temelju odluke jedne volje – bilo svoje, bilo volje zaposlenika. To su neke ključne sličnosti.

A evo i nekih razlika.

Umjetni vlasnik neće smjeti, niti će moći koristiti – utere- (ius utendi) radnu snagu tako da ju potkrada ili potplaćuje, a niti preplaćuje, ili šikanira, što oni živi vlasnici vrlo rado i često čine. Za jedno i za drugo ili treće predviđene su zakonske kazne.

Vlasničko ovlaštenje – ius abutendi – pravo uništenja – umjetni vlasnik smjeti će koristiti samo kao pravo da odbacuje zastarjelu neproduktivnu tehnologiju i otpušta loše radnike. Neće moći, poput živog vlasnika, prokockati ili zapiti svoje poduzeće, tj. samoga sebe, niti smjeti kupovati predmete luksuza ili trošiti novac na kurve i slično.

A sada riječ, dvije o nečemu što ide uz tradicionalno privatno vlsništvo

Živim privatnim vlasnicima predbacivalo se da su eksploatirali ljude koje su zapošljavali. Ne može biti sumnje da su se takve stvari događale i to vrlo često, ali ta eskploatacija ipak je bila akcidentalna pojava.

Naime, u naravi je ljudskog postojanja da jedna generacija proizvede što više, a potroši što manje, te da što veći višak vrijednosti svoga rada preda slijedećoj generaciji. Ovo je bila generacijska ili međugeneracijska štednja – žrtva napretku. A ona se odvijala tako da su poduzetni ljudi oduzimali radnicima dio dohotka, ulagali ga u razvoj i povećavanje kapitala, kako bi onaj oduzeti dio dohotka mogli sutra, čak uvećan isporučiti djeci onih „zakinutih“ radnika.

Ta se međugeneracijska štednja, ili žrtva napretku, katkada iz sebičnosti, gluposti i nerazumijevanja, a katkada zlonamjerno proglašavala ekspoatacijom.

Istina, kao što smo već natuknuli, bilo je bogatih privatnih vlasnika, koji su, umjesto u kapital, radnički novac ulagali u svoje palače i ugodan i rastrošan život, a radnike stalno držali u bijedi i jazbinama, kako je govorio Marx. To, jasno, nije bilo dobro, ni pravedno, a, slučajeva eksploatacije, iako je ona akcidentalna pojava, bilo je, nažalost, možda i više nego slučajeva samožrtvovanja i stvarne međugeneracijske  štednje.

Ovdje se moramo osvrnuti na nešto veoma važno:

Dobro je da se grade one veličanstvene i udobne palače, piramide. Eifelovi tornjevi, WTC towers, Burj Khalifa tower i druge slične stvari, jer to, širokim ljudskim masama zorno ukazuje na veličinu i pravu moć ljudske vrste i upućuje na to da ona nema samo one prizemne, biološke ciljeve, nego da teži ka onima koji se ostvaruju na nebesima. Ovakva djela bude snagu i ljudski entuzijazam.

Ali i ova veličanstvena djela češće nastaju tamo gdje je manje eksploatacije, a više stvarne, produktivne međugeneracijske štednje. Sama ta djela zapravo su specifično opredmećena međugeneracijska štednja, slično kao TV, mobiteli, internet, orbitalne svemirske stanice i tako dalje, dalje i dalje. No treba imati u vidu da smo tek zakoračili na područje beskraja.

Gotovo da je nepotrebno napominjati da bi umjetni vlasnik sprečavao eksploataciju, a prakticirao onakvu međugeneracijsku štednju o kojoj smo govorili. No o tome smo puno pisali na drugim mjestima, pa ćemo se ovdje zaustaviti.

Što tiče pravednosti plaćanja rada, i visini dohotka zaposlenika oni bi se temeljili na specifičnoj primjeni principa radne teorije vrijednosti. Evo jednog jednostavnog primjera :

Radni sat nekvalificirane radne snage vrijedio bi npr: 100 KN.

Ako bi proizodnja ili formiranje kvalificirane radne snage koštala dvostruko više od proizvodnje nekvalificirane, onda bi sat njenog rada, kapital, tj. umjetni vlasnik trebao plaćati 200 KN itd. No to bi bila samo osnova plaćanja. Veličina ukupnog dohotka ovisila bi o kvaliteti rada određenog radnika i broju odrađenih radnih sati itd.

Veličina dohotka managera ovisila bi o veličini QPK – kvocijenta produktivnosti kapitala kojim on upravlja. Cijene radnih sati običnih radnika, a također i visina managerovog dohotka bile bi propisane jednom tablicom. Možete ju vidjeti na mnogo mjesta u mojim ranijim radovima.

Tvrtke koje bi imale viši QPK imale bi i više cijene radnih sati svih kvalifikacija. Time se hoće postići to da se tvrtke više bore za razvoj i usavršavanje svog kapitala nego za prosto povećavanje njegove mase.

U ovakvom sistemu plaćanja, ne bi bilo egalitariznma niti solidarnosti, jer one uvijek idu na štetu onih boljih, a na korist lošijih radnika ili managera, a time i na štetu cijelog društva. Solidarnost je neophodna tamo gdje se zbiva neka katastrofa ili kakva druga, slična nevolja, a u društvu u kojem život normalno teče, potrebna je funkcionalnost. Ona daje više nego dovoljno plodova, tako da mogu pristojno i ljudski preživjeti i oni koji nisu osobito niti dovoljno sposobni.

A sada nešto drugo.

Već više od dvije tisuće godina vodi se nepotrebna, sljeparska i krvava diskusija o tome: treba li vlasništvo biti privatno ili društveno. Kako sam već rekao, ta je diskusija nesumnjivo proizišla iz naročitog suženja ljudske svijesti, jer istina je bila u nečem sasvim trećem – u tome da treba uspostaviti umjetnog vlasnika.

I kada na kraju netko, nakon više od dvije tisuće godina dolazi sa ispravnom idejom – idejom umjetnog vlasnika – nitko ne primjeće, ni njega, ni tu ideju, koja, nakon čak i više od od dvije tisuće godina, čini konačni, produktivan iskorak iz te sljeparske svađe koja je bila prosto gubljenje vremena i nepotrebno prolijevanje mnoge krvi.

Jedini rezultat ovog mog otkrića do danas jest to da se, već nekoliko desetljeća, ja (i ne samo ja), pitam: kako je moguće da se, u civilizaciji koja živi od nečega novoga, od napredovanja, kako je, dakle, moguće da se u toj civilizaciji tako žilavo i uporno odbijaju iznimno vrijedne nove, neophodne stvari koje bi omogućile napredak?

Ako netko vrlo jasno pokaže da put kojm treba ići čovječanstvo ne vodi, ni lijevo, ni desno, a niti natrag, nego naprijed, kako je moguće da to nitko ne vidi?

Kako je mogće da netko vrlo jasno pokazuje da zna način na koji se ostvaruju snovi čovječanstva, a da to gotovo nitko ne razumije?

LEVITACIJA I MITOVI O NJOJ

Petar Bosnić Petrus

LEVITACIJA I MITOVI O NJOJ

Najutjecajnije članke o levitaciji koji danas postoje i koji su dostupni možete naći u en Wikipediji i Enciklopediji britanici. Osnova na kojoj su napisani je potpuno nerazumjevanje i nepoznavanje levitacije. Svi drugi “ozbiljni” članci slijede primjer en Wikipedije i Britanike, tih stupova ljudske kulture. A o onima “neozbiljnima” da i te govorimo. Ti se članci, nažalost, ne razlikuju bitno od priča o zmajevima, princezama, vilama, vješticama i drugim bajkovitim bićima, a dokazuju se raznim izmišljotinama koje već stoljećima kruže u ljudskoj kulturi.

Mađionićari, varalice i hohštapleri “koji levitiraju ili poznaju tajnu levitacije” ne izjednačuju se sa istinski darovitim, kreativnim osobama, nego im se čak daje velika prednost i počast. Njihova se riječ čuje i štuje.

Ako bi se sudilo po tim člancima, u Britanici i en Wikipediji, znanost fizike i ljudska kultura uopće vratila se u srednji vijek, u sedmo ili osmo stolječe. Jasno da je to, kod razumnih ljudi, fenomen levitacije iznijelo na vrlo zao glas.

Ali, otkud to?

Ko zna, možda suvremene generacije imaju potrebu da se malo odmore, od vladavine razuma, i to tako da se predaju ludosti i žive u ugodnim maštarijama, iluzijama ludorijama i obmanama. To je nešto kao potreba za iracionalnim ili za umjetnošću, ali, za razliku od iracionalnog uvida u istinu i umjetnosti, to civilizaciji i ljudima ne donosi saturaciju, niti korist, nego opasni regres.

Nasuprot toj srednjevjekovnoj maniri, ovaj moj članak (mislim na onaj dole što slijedi) temelji se na racionalnom stavu, stvarnom razumijevanju i iscrpnom, detaljnom poznavanju fenomena levitacije. Razlika u razumijevanju levitacije, između mene i mojih prethodnika slična je razlici između Newtona i njegovih prethodnika u razumijevanju težine i gravitacije. Nebo i zemlja.

Stoga, neka vas ne iznenadi tvrdnja koju ću kasnije iznijeti, a koju sam iznio već odavno u cijelom nizu radova – tvrdnja da je levitacija osnovno, ili prirodno, tj. bazično stanje svekolike materije, i da je stoga smiješna, luda i nenormalna ona, stoljećima, a i dan danas, prakticirana potraga za barem jednim nedvojbenim slučajem levitacije. To je slično onom čovjeku koji posvuda traži naočale koje su mu na nosu.

Poput prirodnog svemira, zrela, potpuno razvijena ljudska materijalna civilizacija lebdjeti će u atmosferi, i to će biti najprirodniji način čovjekovog življenja, prije nego krene u istraživanje i osvajanje galaktike. Ustvari to je oduvijek bio najprirodniji tj. točnije čovjekovoj prirodi najprimjereniji način življenja,  ali su se tek u našem vremenu stekle mogućnosti da se on i ostvari.

Nije to nimalo bez veze ni slučajno što su davni ljudi vjerovali da bogovi stoluju na nebu. To je zapravo bila – kako je to lijepo rekao jedan pisac – neka vrsta njihovog sjećanja na vlastitu budućnost. Što se toga tiče, čini se da je i mislilac Heraklit Efežanin zaista bio u pravu. Prostori i granice duha, ako ih uopće, ima, su puno dalje, dublje i drugačije nego se to nama danas čini.

No, bez obzira na fleksibilnost ljudskog duha, njegovu veliku moć i žeđ za znanjem, mislim da će biti potrebna stoljeća da se čovjek privikne na ovakvo shvaćanje levitacije, a i života kakvog ja zastupam i pokušavam afirmirati, kao što su, uostalom, bila potrebna stoljeća i za privikavanje ljudi na Newtonove ili Kopernikove tvrdnje.

Bio bih vam zahvalan kad bi ste to šerali svojim prijateljima. Pored toga, tim šeranjem dali bi ste značajan doprinos širenju istinske znanosti, a i svom ugledu. Od življenja, naime, u ugodnim, ali budalastim zabludama nećete steći ni povećati svoj ugled, a niti osmisliti svoj život.

Domaće wikipedije prepisuju moj članak o levitaciji, ali, suprotno svojim pravilima, stavljanjem krive poveznice, taje izvor, odnosno autorstvo članka.  ???

Vaš Petrus

Evo vam referentnih članaka:

https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/2014/06/09/levitacija/

https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/2017/04/24/gravifugalna-letjelica-2/

 

GRAVIFUGAL SPACE SHIP

image004image024image011

Petar Bosnić Petrus

GRAVIFUGAL SPACE SHIP

Unfortunately the translation of this article from Croatian to English is not so good, but things I am talking about are very simple – Newtonian simplicity –  because of it I believe you will easy understand this matter.

(Does somebody can make good translation in English, Chinese or Russian?)

Original text in Croatian language is here:

 https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/2017/03/10/gravifugalna-letjelica/

Abstract

This work, among the other things, shows that the circle have no only single (only one) geometric center, as is commonly thought, but an infinite number of them :C1 C2 C3 C4…. and they are all situated in the direction perpendicular to the plane of the circle or the plane of rotation, passing through point of center C0. See Figure 1

Some of them, which are the geometric points of centers, are also physical points, or centers because they are points of application of centripetal force. E.g. center C0 .  See Figure 1. 

Furthermore, this work shows and emphasizes that physical center of the circle or rotating ring may be situated outside of the plane of rotation. An example is the rotation of ring near the surface of the celestial body. See Figure 2

Figure 2

At such rotation, between the infinite number of geometrical centers, there are two physical centers. One, or the first, C0 is in the plane of rotation of the ring. It is the source (point of application) of the “ordinary” centripetal force. The other, C1  is situated in the center of the celestial body and is (point of application) of the gravipetal force – gravity, which performs or functions as a centripetal force.

In addition to common known centrifugal force, Fcf the result or consequence of ring rotation also is gravifugal force, Fgf , Figure 2. It is Newtonian reaction to the action of gravipetal force. Gravipetal force, as I just said,  is in fact gravity functioning as centripetal force. Gravifugal force has the same course of action as gravipetal, but an opposite direction (Newton 3). This, gravifugal force, Fgf enables the ring to lift along the axis of its rotation and levitate.

In the case of rotation of ring arround the vertical axis, the current scientifical opinion overlooked the physical reality of extraplanar center of the ring C1. Because of it.also was overlooked the reality of the the gravifugal force, Fgf  and possibiliy of lifting the ring along the axis of its rotation and endeed possibility of its levitation. That oppinion believed that force in direction of gravifugal force, Fgf  is  just a derivative,  of  centrifugal force vector, Fcf × Cos. 900 , which allways equals zero. 

Additional facts which enables the ring  o lift itself along the axis of its rotation and  enables it to levitate , we will show below.

Technological and practical purpose of this paper

The paper shows that it is possible to build a vessel, spaceship or flying craft which is able to neutralize gravity by gravifugal force.

One of the main functions of the gravifugal flying craft is to be a means of transport in atmospheric and space transportation (traffic).

Unlike missiles which can be used only once, gravifugal flying craft can be used hundreds, thousands or millions of times. Working life of gravifugal flying craft should be much longer than the lifetime of the most solid car, practically unlimited. A transport cost using it would be incomparable cheaper, negligible.

Going into space and return to Earth, using the gravifugal flying craft, would be risky, dangerous and complicated as much as getting up from the chair on which we sit and sitting back on it.

The greatest distance on the Earth, 20,000 km (half of the equator), gravifugal flying craft would overcome in less than 50 minutes, with fuel consumption that would be well below 1% of the energy costs of modern aircraft, which “dive” through the atmosphere and almost all the fuel consume to overcome air resistance. Gravifugal flying craft also can fly and levitate also in vacuum.

For raising, (elevation) this flying craft, will use electric energy from its battery. The energy would be spent to accelerate one broad ring which creates gravifugal force. To might go back the craft and to the land, or to land it on some another celestial body, should be necessary to slow down the ring. It would be slowed by transforming its kinetic energy into electricity and returned it to the electrical batteries. Thus, the power consumption for this trip would be practically nil, zero.

It is not contrary to the law of conservation of energy, that can be seems at first glance, but the most necessary arising from it.

If this flying craft is constantly hovering at a certain height, there would not be carried out any work, (it is well known to the science of physics), so the energy consumption of its levitating  would be zero again, even if the levitating lasted one million years and if the weight of craft reached millions or billions of tons.

For this reason, the gravifugal flying craft would be suitable for building of levitating houses, towns, plantations and the whole islands – complete levitating civilization. It is maybe the most important way of using of this device.

This, leviating civilization will truly be mature, fully developed form of material civilization on Earth. There will not be built in  stone, concrete and steel, but only of carbons – carbon fiber, graphene and carbon nano-tubes. Life in it will be much healthier, safer, more comfortable and more beautiful, less expensive, but life on the Earth’s surface.

This is not a fantasy but a real and very close future It is based on the strictest application of the laws of classical physics,  primarily celestial mechanics.

If someone is interested in: how it is possible and how realistic such a civilization is, let them views:

https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/2014/06/06/abc-of-levitation/?frame-nonce=bf1c039184

Gravifugal force

Gravifugal force is a manifestation of mass inertia in the case of rotation in which gravity acts as the centripetal force, the force that a body turns on a circular path around the center of gravity of celestial body.

In such cases, in which gravity acts as a centripetal force, gravity is not called simply: gravity, but gravipetal force, Fgp. 

The mass of the orbiting body resists to the change of direction of movement,  and manifest’s itself as a force (gravifugal) force, Fgf , which acts in the same direction as the gravipetal, but in the opposite direction. (Newton 3).

important note

In the previous, the above mentioned article, I showed that gravifugal force is not refusing, (repulsing), but distracting or detracting force, which detracts orbiting  mass from the celestial body around which it orbits and therefore it can not bi called repulsive, but detractive (distractive) force. The fact that gravifugal force is detractive one, and not repulsive is a very great fortune for the man, very lucky circumstance, because the size of detractive force does not decrease with the square of the distance, with R2, from the center or the surface of a celestial body, as repulsion force, does, than rather linear, with R. Due to this their characteristics, gravifugal force is very economical – “for the square” more economical than hypothetical, i.e. the mythical antigravity.

Well, just so.

Let us return to the main topics.

If the speed of orbiting celestial body is enough large then the vector sum of gravifugal and gravipetal force equals to zero it comes in a state of real levitation, ie. permanent weightlessness state. For example, Spaceships and astronauts orbiting the Earth at a speed of cca 7,9 km/sec. (Ie. The first cosmic speed).

Earth is in a state of real levitation in regard to the Sun, because it is orbiting around Sun, at a speed of 30 km/sec. In this case vector sum gravipetal and gravifugal forces is also reduced to zero. The same happens with large celestial objects or formations, but also in smaller ones. The electron orbiting an atomic nucleus is in a state of real levitation in relation to it, because vector sum of electropetal and electrofugal forces, that occur here, also are reduced to zero.

Because the whole matter of the universe is in a state of rotation, at speed that balances all the centripetal and centrifugal forces, and reducing them to zero, the entire material universe levitates in itself. The actual levitation, i.e. permanent weightless state is basic or natural state of matter. If the speed of rotation would be the smaller, the universe would collapse into itself, and if it would be higher, it would blew like a too fast rotating disk.

Gravifugal force was discovered and established since Newton – Hygens times. They gave a formula for its calculation. Today it is the basis, “the alpha and omega”, of whole Astronautics.

It is the formula:

Fgf  = mv2/R

Size of gravipetal force Fgp  can be calculated from the equation:

Fgp  = GMm/R2 – mv2/R, whence it follows that the size of gravipetal acceleration, ggp

ggp = (GM – v2)/ R

important note

At the rotation of solid body which is based in strength, solidity or solidopetal force – which belong among pseudoforces, centripetal and centrifugal acceleration increases by increasing speed. But at the rotation based in gravipetal force (bearing in the mind that gravity which belongs among fundamental forces, and acts as a centripetal force.), it is happening quite the opposite; – inverselly prfoportional – gravipetal and gravifugal acceleration decrease with the increased speed and at a speed of levitation or satelization fall to zero. By increassing velocity, it is not acceleration that increases than rarher radius R, or height of gravifugal flying craft.  Well, just so much in this note.

Let us to the main stream of our topics.

Speed, needed to achieve state of satelization or real levitation, continuous (permanent) weightlessness state, at a given radius, R is calculated from the equation:

GMm/R2 = mv2/R, from which follows that the speed of satelization, vs. or. the same: speed  levitation, vl

vl = √ GM/R

In the above equations G is the gravitational constant, M is the mass of a celestial body, m is the mass of small orbiting bodies. R is the distance of a small orbiting bodies or mass, m from the center of gravity of celestial body.

The lowest Earth’s orbit speed of levitation is slightly less than 8 km / sec. (7.9 km / sec.) And decreases with increasing height, ie. Radius R.

The basis of levitating houses and levitating civilization will be gravifugal force, but it will be obtained in a specific way – by rotation of a large fast ring in which one physical center of rotation lies in the plane of rotation of ring and the other far beyond, i.e. “Below” the plane of rotation, at the center of gravity of a celestial body. (See figure 2) This will be discussed further down, in the main part of this article. Gravifugal force that is creating by this ring will carry the construction of the aircraft and its cargo, which will not rotate.

In the brain of the reasonable reader, by itself, should arise the question: If the equation to calculate the size gravifugal forces and the manner of its reaching was known for centuries, why  we use such a dangerous, expensive and uneconomic missiles?

Why we have not built a gravifugal flying craft  ????

There are a number of reasons.

As the first, but not the most important fact was lack of materials of enough strentgh. Enough strenght materials to produce a key element of this aircraft – ring capable to avoid simple gyroscopical phenomena and to create enough large gravifugal  force was discovered and created recently. Those are nano-tubes and graphene. Only if the ring is made in these materials, can achieve high speeds that are generating enough large gravifugal force. Those are linear velocities of the ring mass larger than 8 km / sec. The angular velocity of rotation of the ring  have not any importance.

High-strengtht materials (solidity), are needed because the “ordinary centrifugal force”, Fcf  – which I call also solidofugal, force actioning in the plane of rotation of the ring and attempts to terminate it –  is very large. The largest is in the level of Earth’s surface. There is about 6,367,000 times greater than gravifugal. To overcome this force and prevent the breaking of the ring, now it is possible only if the ring is made in graphene and nano-tubes. Fortunately, the size ratio of the centrifugal or solidofugal force vs gravifugal decreases with increasing altitude (height) of gravifugal flying craft.

Another reason is of crucial importance. It is the lack or neglect certain, scientific knowledge relating to the rotation into gravitational field.

Here’s what it’s about. At the first several known things.

Centrifugal forces (which are a manifestation of mass inertia) are arising in cases in which a mass is moving  in circular trajectory around a given point (the center), which is the point of application of centripetal forces, which attracts the mass of the rotating body, and turns it on a circular path. Centrifugal force, whether it be: solidofugal, gravifugal, elektrofugal or some another, are always Newtonian reaction of the mass to effect of some centripetal force and always have the same course of action as centripetal, but the opposite direction. See Figure 1.

 Fcf is symbol of centrifugal force (solidofugal).

But before we jump into presentation, we define a circle and sphere

Circle is a geometric figure in which all its points are at equidistant from the given point, the center, eg., center C0.. See Figure 1 and Figure 2 .

Sphere – geometric body at which every point of its surface is at equidistant from its center. See Figure 2 .

Figure 1 shows essentially important, but “unknown” thing:

that every circle has not only one, but an infinite number of geometric centers C0, C1, C2, C3…… etc., and that all these centers are situated on a line that is perpendicular to the plane of the circle and is passing through the point of center C0. From any point on the circle (e.g., from point A) to the axis of rotation, can be pulled infinitely many different sizes of radius: r0, r 1, r2, r3 , etc. ….

If it is a rotation of solid discoid body, shallow cylinder, or a ring (See Figure 1), therefore, from all of the infinite numbers of centers, privileged and important is only center C0., because it is source, ie. the origin or point of application centripetal, or solidofugal  force, Fcf . Centre C0,. therefore, it is not only geometrical, but also a physical center. Of all the possible radius, only radius r0 is perpendicular to the axis of rotation and, therefore, is the shortest route, along which is acting radiusvektor of centripetal and centrifugal : Fcp and Fcf   or solidopetal and solidofugal force as also I call it – symbols: Fsp and Fsf  .

But let’s move on.

At the rotation of the solid body , in the gravitational field, (figure 2), e.g. rotation of a ring in vicinity of celestial body, previous scientists overlooked that the path of this ring mass – if the axis of rotation is coaxial with the direction of action of gravity and passes through the center of gravity of the celestial body, C1 (Figure 2) – that is, therefore, that the path of ring mass is always and necessarily also curved towards center of the celestial body, C1, or point of application of gravity, ie. gravipetal force (gravity acting as a centripetal force), and that, when it rotates, in addition of  those known centrifugal i.e. solidofugal force, Fcf , the most necessary is developing also “unknown” gravifugal force, Fgf  See Figure 2.

Figure 2

In the case shown in Figure 2, which shows a circle, or a rotating ring  in vicinity of large celestial body, also shows that the circle or rotating ring has infinitely many centers,  C0, C1, C2, C3…… and an infinite number of radius, r0, r1, r2, r3,….. but privileged, real or physical centers are only C0 and C1.  and, among the radiuses:  r0, and r1.

Center C0 is privileged because the point of application of centripetal or solidopetal force that trajectory ring mass turns to the point of center C0.  Center C1 is privileged because it is the source or point of application of gravipetal force Fgp, which is acting along the radiusvector r1 and that the trajectory of the ring mass turns to the point of center, C1 and from whose action occurs reactive (centrifugal i.e. more precize, gravifugal force, Fgf.  If the center C1 would not be point of application of gravipetal force, it, in no way may be able to cause gravipetal and gravifugal force and would be only one of an infinite number of unimportant geometric centers outside the plane of rotation of the ring, plate or disc.

important note

This phenomenon – the rotation of a ring at the surface or in the vicinity of a celestial body – should not be understood as planimetric, but as stereometric phenomenon. With such rotation – rotation in the gravitational field – a ring, in addition to an infinite number of geometric centers, has – as we have said – also two physical center  Cand C1. one of which, C0 is the physical center in the plane of rotation of the ring, and the other, C1 is out, or far beyond the plane of rotation of the ring, in the center of the sphere of celestial body. So much for this phenomenon.

We return to the mainstream of exposure.

The realization of this fact and the consciousness it is crucial for the development of future technologies of transport and development of material civilization in general, because it will  be based on it. Mature form of development of material civilization will be the aforementioned levitating civilization.

In addition to the curvature toward to the axis of ring’s rotation i.e point C0 which we can see immediately,  and in addition of explanation by which we can see that  the trajectory of the mass of the rotating body or some kind of ring, in the case of Figure 2, is also most necessary curved toward the center of the celestial bodie i.e. point C1.,  we can offer still one explanation.

Curvature toward center C1 can be understood from the following:

Let us suppose that on the surface of some quite large correct, smooth sphere we draw a small circle. Let’s say that this small circle is image of the every point of the path of the ring mass. The curvature of the small circle toward its own, coplanar center C0 we will see immediately. But curvature of the same small circle toward the center of the sphere, C1, her “spherical bulge and” general “spherical excess,” we will not be able to see it. But if we think logically, we will realize that this curvature is something necessary because each point on a smooth surface of sphere is equidistant from its center, and that is impossible, on the surface of sphere, to draw a line that would not be curved toward its center. Radiusvektor of curvature towards the center of sphere C1 , even at the smallest circle that can be drawn on the Earth’s surface is completely equal to the radiusvector of curvature of the Earth’s equator. See Figure 3.

Figure 3

Figure 3, 1, sferical surface os celestial body; 2,  center of celestial body;  3. gravifugal force,; 4, movement along curved surface; 5, imaginary straght lines connecting center of celestial body with sphere of stationary stars, 6 sphere of stationary stars.

On the surface of sphere it is impossible to draw a line which is not curved toward the center of the sphere. Gravifugal force, 3, does not arise from that curvature itself, but only from movement of some mass, along the curved (spherical) surface, 4, intersects the imaginary straight line, 5, connecting the center of the celestial bodies and points of the sphere of fixed stars, “orbis coelestis” or “absolute space”, 6. Such movement is real, absolute movement, and if it is allways at equidistant from a center of celestial body, 2, i.e. if it is curved toward it, necessarily causes gravifugal force, 3

Stil one explanation. See Figure 4. The ring which rotates in vicinity of the Earth’s surface, and whose axis of rotation is coaxial with the direction of gravity action, at the same time, has two essential curvature of its mass:  one perpendiculary toward to its axis of rotation (center C0), and other towards the center of gravity of Earth ( C1). Imagination can not create such vision, but the mind must be able to clearly comprehend this phenomena.

Figure 4 is used for the illustration of these things.

Figure 4 At the ring rotating in vicinity of the Earth’s surface, it seems that the trajectory of its own mass is tangential in relation to surface of celestial body and in relation to its center of gravity. But it is just our illusion. Each point on the ring,  in every moment , and every bit of its mass,  is always at the same distance,  from the center of the Earth, which means that it is curved toward center of Eart. Rotating particle of the ring mass describes the mantle of a cone, which top is in the center of the Earth (C1) and the base circle of the ring itself. Only when we develop the mantle of this cone, we can clearly see that the trajectory of the mass of the ring is not flat nor tangential, in regard to celestial body, than rather circular, ie, curved towards the top (center of the Earth (C1).

Radius of curvature of the mass of the ring toward its axis of rotation or center C0  is very small, but its curvature is very large and easy to see. By contrast, radius of curvature toward the center of the Earth (C1)  is very large (approximately 6,367,657meters), the curvature is very small, almost imperceptible.

Because of action of  forces from the points C0 and C1 i. e.  because of solidopetal and gravipetal forces, ring mass reacts (Newton 3) by the centrifugal (solidofugal), Fsf  and “unknown” gravifugal force Fgf

Size of the first calculated by the equation:

Fcf or Fsf = mv2/r,

Equation to calculate gravifugal force, Fgf :

Fgf  =  mv2 /R

“Ordinary centrifugal force”, Fcf  or Solidopetal, Fsf has no any influens to the direction and value of gravifugal force, Fgf Fcf

Radius of the ring, r can be amount to a few meters or a few tens of meters, also can be even less than one meter. In contrast, the minimum length of the radius of the Earth, R at the Earth’s surface is approximately 6,360,000 meters and therefore useful gravifugal force, Fgf  is 6.36 million times smaller than the common known centrifugal or solidofugal force, Fsf

Another thing. We all know that the Earth rotates arround its axis, so it is necessary that produces or creates gravifugal force. It has been detected long time ago and precisely measured by gravimeters at all geographical latitudes from 00 do 90geo. lat., but due to the already described overlook it was considered as a derivative of geocentrifugal or more precisely: geoaxifugal forces arising from the rotation of the Earth.

So much on solidofugal and gravifugal force.

We continue with a few words about gravifugal flying craft.

Already at the end of the last century it was possible to develop the craft of nano-tubes. The maximum theoretically possible speed of the ring made of existing tubes or nano-graphene is 8.75 km/sec.2. This speed enables vertical acceleration ring of about 2 m/sec.2 . If the housing ring and construction craft were also made of nano-tubes or graphene would be able to bear the burden of about one fifth of the weight of the ring and raise the vertical acceleration of about 0.1 m/sec.2

For comparison we point out that the largest rocket, the SATURN V at the start weight of three thousand and five hundred tons and can carry into orbit a weight of 200 tons. The ring of the three thousand tons, could carry into orbit a load of about 600 tons. And not only that. You could take that burden into orbit several times in one day, or at least a thousand times a year, with expenditure of inconceivably small amounts of electricity. This stems from the law of conservation of energy and the fact that gravity is a conservative force, ie. that keeps the work expended in its mastering and it is able to return it to the device that spent , which is inherently conservative and who again keep it and is capable again use it for the next elevation of the flying craft or some other useful work.

Of course this is not some kind of perpetualmotion machine. It is rather ordinary, but very economical device.

The place here is a scheme gravifugal flying craft. This one has no mechanical nor ion ring as some other types of this kind of gravifugal flying craft, but the quantum – ring made by the clean, monochromatic light. Figure 5

Figure 5. 1, toroidal tube with a mirror smooth inner walls; 2, light, i.e., a quantum ring; 3, light sources; 4, transparent photoelectric elements; 5 device for creating an electric field; 6, spacecraft structure of nano-tubes; 7, passage which connects the different room units; 8 useful space; 9 electric batteries.

The gravifugal flying craft fitted with quantum ring functions in following way:  the electricity from the battery, 9 through the light source, 3 is converted into light, 2 and fills the toroidal tube spacecraft and moves simultaneously in clockwise and reverse. Since the wall of tube are smooth like mirror, the light must circulate indefinitely, without the possibility to disappear. When sufficient “amount” of light was inserted in the tube, the spacecraft begins to lift. It is lowered so as to reduce the light quantity in the tube, and this in turn performed so that the transparent photoelectric elements 4 penetrate into the tube body. Going through them, the light is again converted into  electricity and back to the battery, 9.

The possibility of using the light ring is based on Einstein’s discovery that light changes the direction of its movement when passing close to strong gravitational fields – that turns toward the center of the celestial body just like a mass. Here Einstein’s hypothesis measurements proved by lord Edington in 1919 when it was found that the Sun’s gravity actually bends the light beam.

Forr this matter is the same whether the light corpuscles, photon, a quantum of energy, wave or information. The important thing is that it responds to the gravitational field as well as the masses.

On some other, interesting aspects of this phenomenon on which were the words you read on:

https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/2014/06/06/abc-of-levitation/?frame-nonce=59b5fee084

At the first step I recommend the test experiment with carbonfibre ring 30 – 40 cm in diameter – fig. 6 and average velocity of its mass cca 500m/sec.  I recommend the ring without firm axis, but only magnetic bearing (to avoid vigrations).  Propulsion: 3 phase electric power with changable freqency and asinhronous rotation magnetic field.  In accordance with equation.

agf = v2 /R , by average velocity of the ring mass of 500m/sec. it can achieve vertical, gravifugal acceleration, agf cca 0, 392 m/sec2

Fig. 6

image126.jpg

Figure 6. 1 is mass of the ring made by carbon fiber or nano-tubes; 2 are magnetes of permanent magnet bearing (ring or rotor); 3 magnetes of permanent magnet bearing of casing or stator; 4 aluminum mass of the ring; 5 electromagnetes made by high frequency electromagnetic core and coils – powered by 3-phase electric current;6 mass of the casing made by carbon-fiber or polyester mass.

Figure 6

Coils are powered by 3-phase electric current. They are mounted in such a way as to allow creation of a revolving magnetic field. By linking the coils into the electric circuit an opposing magnetic field is also induced in the aluminum ring mass. Due to the effect of the magnetic field the ring begins to turn in the same direction as the magnetic field of the casing. The velocity of the ring is dependent on the velocity of rotation of the casing magnetic field, while the rotation velocity of the magnetic field is dependent on the frequency of the electric power (alternating).

Formula to calculate maximal relative velocity (velocity in regard to motionless neighborhood of the ring) is as follow.

v =√D • 2F/ m

In this formula: v is velocity of ring mass, D is diameter of the ring; F is tensile strenght of the material in which the ring is made; m is mass of the ring.

If the ring is made in graphene, maximal velocity is  9774m/sec.

That velocity enables gravifugal acceleration of cca 15m/sec2

Minus gravitational acceleration, g of 9,81m/sec2

is cca 5m/secof gravifugal acceleration.