Skip to content

Izlaz iz krize 2

26.04.2011.

Riba smrdi od glave.

Vjerojatno ste se naslušali prijedloga za izlaz iz krize i za popravljanje stanja u kojem se nalazimo. Ima ih lucidnih, ali puno više onih koji su sve prije nego to.

No ako ste sustavno razmišljali o tom problemu mogli ste uočiti da sve analize na kraju otkrivaju da je izvorni krivac za ovo teško stanje država odnosno vlast, poglavarstvo. Možete imati i superproduktivno gospodarstvo, ali ako imate preskupu i nefunkcionalnu državu, opet ćete živjeti u bijedi i bez budućnosti. Taj fenomen otkriven je već u Staroj Grčkoj, a možda i ranije, ali baš iz Stare Grčke potiče ona gornja izreka da «riba smrdi od glave».

Na nas se ta izreka vjerojatno odnosi više nego na bilo koju suvremenu zemlju. Prema istraživanju Britanskog časopisa The Economist, Hrvati plaćaju najveći porez na svijetu.54%.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/the-economist-hrvati-placaju-najvece-poreze-na-svijetu/517083

Ko zna nešto o ovim stvarima taj mu je podatak više nego dovoljan da stvori ispravan zaključak o tome kako se kod nas živi i može li se pored tako skupe države išta napraviti S druge strane, i mi, i stranci (strani investitori) iskusili smo to da nam usluge, koje nam isporučuje ta naša država, a koje tako skupo plaćamo, donose uglavnom veću ili manju štetu.

To su tek neki od razloga zbog kojih naše promišljanje o putu izlaska iz krize započinjemo upravo s intencijom popravljanja države.

NACRT ZAKONA O KONTROLI EFIKASNOSTI VLASTI

prethodno obrazloženje zakona

Nema društva koje bi moglo opstati bez administracije, odnosno upravnog aparata, jer administracija je stožer ili “nervni sistem” razvijenog društva. To su već odavno ustanovili Durkheim, Spencer, Comte, Hegel, Weber i drugi sociolozi i mislioci.

No, s druge strane, treba istaknuti da nema niti takvog društva koje bi moglo opstati kad ga počne pljačkati njegova vlastita administracija, a ne može se stvoriti niti toliko visoko razvijena proizvodna tehnologija koja bi mogla zajaziti apetite prekomjerno nabujale i otuđene administracije.

Baš je administracija pokopala mnoge velike civilizacije prošlosti. Malom je broju lucidnih i dalekovidnih pripadnika tih civilizacija bilo sasvim jasno da ih uništava vlastita administracija, ali nisu znali način, kako da ju zauzdaju i prinude na to da bude produktivan element društva, pa su isto kao i mnogi današnji ljudi, s razdirućim osjećajem nemoći, morali gledati opće propadanje.

Takav, tragičan završetak mogao bi se dogoditi i današnjoj, svjetskoj civilizaciji. Visoko razvijena tehnologija nije nikakva garancija civiliziranog opstanka. Dapače, to može biti i podlogom neviđenog barbarstva i uzrokom velike bijede.

Evo jednog paradoksalnog primjera iz suvremenog svijeta.

Tehnološki najrazvijenija i najbogatija zemlja na svijetu, USA, razvila je u sebi, pored ostalog i detonator vlastite propasti, kojeg ekonomisti zovu unutrašnjim državnim dugom. On se sada primiče brojci od trideset tisuća milijardi dolara. Toliko su, naime, današnji, živući Amerikanci dužni svojim potomcima, i to je dug kojeg im ni sam Bog ne može otpisati ili oprostiti. Ovaj dug napravila je američka administracija – pomoću inflacije, deficitarnog financiranja državnog budgeta i sličnih metoda.

Naročito nezgodna osobina ovog duga jest to što se novac koji je tim postupcima posuđen od budućnosti, tj. od budućih generacija ne može vratiti pravim vlasnicima ili korisnicima. Zbog toga danas u USA ima cca 16 milijuna nezaposlenih i cca 12 milijuna beskućnika. Ovi su siromasi, naime, postali takvima zato što im njihovi preci nisu vratili novac, koji su već odavno, posredstvom spomenutih administrativnih postupaka, “posudili” od njih. No to je tek stidljivi početak pokazivanja posljedica unutrašnjeg duga što ga je napravila administracija – zato jer voli lagodno živjeti na račun budućnosti. Ovo je problem međugeneracisjkih ekonomskih odnosa, ali o tome možete više čitati u Sumi ekonomije.

Sličan proces i slična sudbina uskoro čeka i EU i druga administrativna carstva, ukoliko u vlastite temelje ne ugrade neki ovakav zakon. U knjizi “Apokalipsa” pokazao sam da nije nimalo presmiono tvrditi da se bez nekog takvog zakona neće moći održati niti nekakva “normalna”, tj. zdrava ili produktivna civilna civilizacija na ovom planetu.

No mi smo u govnima dublje nego Ameri, Evropljani ili Japanci i ne možemo se brinuti o njima. Moramo spašavati sebe. Pored toga imamo i administraciju koja je daleko bezočnija, sebičnija i pokvarenija, ne samo od Američke, nego možda i od svih drugih. Toliko o tome.

Ovdje sam, opet u formi zakona, pokušao predstaviti instrument obuzdavanja administracije, ili vlasti, ako već hoćete, jer administracija je onaj sloj ili dio naroda ili društva koji ima moć -vlast.

 I DIO

Član 1.

Članovi vlade, županijske ili lokalne (općinske) uprave, tj. sve osobe koje obavljaju upravne funkcije, odnosno vladaju na temelju zakona, u institucijama državne, odnosno, društvene vlasti, biraju se putem slobodnih demokratskih izbora.

Član 2.

Osobe koje putem slobodnih demokratskih izbora dobiju vlast u nekoj administrativnoj jedinici (općini, republici ili saveznoj državi) imaju isključivo pravo odlučivanja o organizaciji upravljanja tom administrativnom jedinicom, poslovanju, te primanju i otpuštanju službenika itd.

Član 3.

Mjerilo kompetentnosti za obavljanje administrativne djelatnosti, odnosno vršenje vlasti, mjerilo kojim se ujedno određuje granica legitimnosti vlasti osoba i timova koji su putem izbora došli na vlast, jest visina kvocijenta efikasnosti administrativne djelatnosti – QEAD-a.

Član 4.

QEAD se dobije tako da se ukupna ušteđevina građana zbroji s ukupnim profitom kojeg stvaraju poduzeća na teritoriju na kojem važi neka vlast, i podijeli s troškovima funkcioniranja administracije, odnosno vlasti ili upravnog aparata koji vlada tim teritorijem.

ukupna ušteđevina građana + ukupni profit

QEAD =   ——————————————————

troškovi funkcioniranja administracije

Obrazloženje 

Ovaj zakon sačinjen je na osnovu pretpostavke da se opća ljudska proizvodnja dijeli na dvije velike grane: proizvodnju materijalnih dobara i proizvodnju humanog života, koju sam u ekonomskim radovima nazivao »proizvodnjom radne snage«. Ona prva odvija se u tvorničkim pogonima, a ova druga u domaćinstvima. Materijalna dobra proizvode se kroz potrošnju radne snage, a radna se snaga proizvodi potrošnjom materijalnih dobara. Obje ove vrste proizvodnje odbacuju višak vrijednosti. Onaj višak koji se ostvari u poduzećima ili tvorničkim pogonima zove se profit, a onaj koji nastaje u domaćinstvima (višak dohotka nad troškovima života, koji su zapravo troškovi proizvodnje radne snage) obiteljska ušteđevina – »ukupna ušteđevina građana«. Obje ove vrste “viška vrijednosti” su osnovne komponete BNP- a – brutto-nacionalnog-dohotka ili proizvoda.

QEAD – kvocijent efikasnosti administrativne djelatnosti je brojka koja pokazuje kolikog dohotka stvaranje omogućuje administracija produktivnim društvenim subjektima za svaku novčanu jedinicu koja se troši na njeno održavanje i funkcioniranje. QEAD se može shvatiti i kao index koji pokazuje kolika je stopa proizvodnje nacionalnog dohotka.

Član 5.

Osobe koje su na vlast došle putem legalnih demokratskih izbora imaju neosporivo pravo na vršenje vlasti, u skladu sa zakonom, sve dok visina QEAD-a nije manja od npr. 2. Ako visina QEAD-a padne ispod te razine, vlade ili osobe koje su odgovorne za taj pad visine QEAD-a, dužne su automatski dati ostavku na svoje položaje.

Član 6.

Svako produžavanje mandata, nakon što je visina QEAD-a pala ispod najniže dozvoljene razine (npr. 2) smatra se krivičnim djelom uzurpacije vlasti, koje će se kazniti zatvorom, a zastarjeva tek nakon npr. 25 godina.

Član 7.

Prikrivanje istinitih i davanje neistinitih podataka o visini QEAD-a smatra se krivičnim djelom obmane, koje će se kazniti zatvorom, te koje zastarjeva tek nakon npr. 25 godina.

Član 8.

Dohodak osoba zaposlenih u državnoj administraciji određuje se na osnovu cjenika radnih sati, kojeg u obliku slijedeće tablice ispostavlja nadležni državni organ.

Vrijednosti na tablici i njihovi odnosi samo su pojednostavljeni primjer. Vidi

tablicu. 2.

Tablica 2                         

QEAD                    CIJENE RADNIH SATI  RAZLIČITIH KVALIFIKACIJA I  HIJERARHIJSKE VISINE U $
                KOMUNA                     REGIJA                            DRŽAVA
NKV KV VKV MN1 MN2 MN3 NKV KV VKV MN1      MN2 MN3 NKV  KV VKV MN1 MN2 MN3
123456

7

8

9

10

  1,0  1,3  1,7  2,2  2,9  3,7

  4,8

  6,2

  8,0

10,4

  1,3  1,7  2,2  2,9  3,7  4,8

  6,2

  8,0

10,4

13,5

  1,7  2,2  2,9  3,7  4,8  6,2

  8,0

10,4

13,5

17,0 

  3,7  4,8  6,2  8,010,413,5

17,0

22,7

29,5

38,3

  4,8  6,2  8,010,413,517,0

22,7

29,5

38,3

49,7

  6,2  8,010,413,517,022,7

29,5

38,3

49,2

64,6

  1,0  1,3  1,7  2,2  2,9  3,7

  4,8

  6,2

  8,0

10,4

  1,3  1,7  2,2  2,9  3,7  4,8

  6,2

  8,0

10,4

13,5

  1,7  2,2  2,9  3,7  4,8  6,2

  8,0

10,4

13,5

17,0

  4,8  6,2  8,0 10,413,517,0

22,7

29,5

38,3

49,7

  6,2  8,010,413,517,022,7

29,5

38,3

49,7

64,6

  8,010,413,517,022,729,5

38,3

49,2

64,6

83,9

 1,0 1,3  1,7 2,2 2,9 3,7

 4,8

 6,2

 8,0

10,4

  1,3  1,7  2,2  2,9  3,7  4,8

  6,2

  8,0

10,4

13,5

  1,7  2,2  2,9  3,7  4,8  6,2

  8,0

10,4

13,5

17.0 

  6,2  8,0 10,413,517,022,7

29,5

38,3

49,7

64,6

  8,010,413,517,022,729,5

38,3

49,7

64,6

83,9

10,413,517,022,729,538,3

49,2

64,6

83,9

109,

Kratice NKV,  KV  i VKV označavaju stupanj kvalificiranosti, a MN 1, MN 2 i MN 3  označavaju managerovu hijerarhijsku visinu.

Tablica nije dobro kopirana pa pogledaj i istu tablicu tablicu na .

http://www.petar-bosnic-petrus.com/hr/clanci-download/Nova-Hrvatska.pdf

Član 9

Cijena radnog sata osobe zaposlene u administraciji ovisi o kvalifikaciji ili rangu zaposlene osobe, te o visini QEAD-a koji je postignut u administrativnoj jedinici u kojoj je ta osoba zaposlena, a ukupni sedmični, mjesečni, ili godišnji dohodak ovisi o cijeni radnog sata, broju odrađenih radnih sati i efikasnosti njenog osobnog rada.

Član 10.

Povećavanje ili smanjivanje cijene radnog sata u pojedinoj administrativnoj jedinici dozvoljeno je isključivo na osnovu prethodno povećanog ili smanjenog QEAD-a, odnosno na osnovu povećane ili smanjene efikasnosti. Svako drukčije povećavanje ili smanjivanje cijene radnog sata je krivično djelo.

Član 11.

Svaka administrativna jedinica dužna je na kraju obračunskog razdoblja javno iskazati troškove svog funkcioniranja, kao i visinu, QEAD-a. Također je dužna pokazati da li je sav živi rad kojeg je zapošljavala platila točno toliko koliko propisuje tablica.

Član 12.

Za zapošljavanje u administrativnoj službi, onih osoba koje se ne zapošljavaju na osnovu izbora, nego na osnovu proste potražnje za radnom snagom, potrebna je suglasnost obiju stranki – vršioca vlasti (managera) i (budućeg) službenika – a za raskidanje radnog odnosa dovoljna je odluka samo jedne stranke; ili poslodavca (vršioca vlasti – managera), ili službenika.

Posljedice primjene ovog zakona

Visina QEAD-a ovisi o tome koliko su efikasne one dvije vrste proizvodnje (proizvodnja radne snage i proizvodnja raznih roba, usluga etc.), jer o njihovoj efikasnosti ovisi veličina brojnika one formule (ukupna ušteda + ukupni profit), a što je veći taj brojnik veći je i QEAD.

Budući da je glavni interes administracije što veći QEAD, administracija će nesumnjivo stalno htjeti biti na usluzi onim dvjema vrstama proizvodnje i donositi će takve propise koji će im omogućiti što veću profitabilnost.

Dalje, općenito govoreći, ako bi dužina mandata administracije, njena moć, ugled dohodak ovisili o visini QEAD-a, onda bi ona uvijek nastojala smanjiti troškove svog funkcioniranja (koje namiruje porezima, prirezima, carinama itd.) do one granice, nakon koje bi svako daljnje snižavanje troškova smanjivalo njenu efikasnost. Posljedica te težnje za smanjivanjem troškova vlastitog funkcioniranja bilo bi permanentno pojavljivanje novih rješenja, racionalizacija i inovacija koje bi sve više snižavale granične troškove funkcioniranja administracije. Time bi se konačno i administracija, iz društvenog subjekta koji troši nacionalni dohodak, pretvorila u subjekta koji sudjeluje u njegovom stvaranju. Naime, kad se administracija svede na najmanju moguću mjeru (pod uvjetom da ostane efikasna), onda izdaci za njeno funkcioniranje društvu donose korist, dobit.

Ovisnost o visini QEAD-a prinudila bi administraciju da se ograniči samo na bavljenje onim djelatnostima koje mu povećavaju visinu. Bavljenje ostalim djelatnostima ne bi joj se isplatilo, niti bi ona mogla imati interesa za njih. Administracija bi se, dakle, koncentrirala isključivo na ekonomsku politiku i što funkcionalnije uredjivanje društva. To bi, s jedne strane, omogućilo veću specijaliziranost i stručnost administracije, pa stoga i veću efikasnost, a s druge strane, to bi dalo više slobode ostalim ne-privrednim subjektima u društvu….

Dosadašnja praksa

U novijem vremenu bilo je dosta pokušaja da se administracija ukroti i učini produktivnim subjektom društva.

U teoriji: Durkheim, Weber, Comte i drugi. U političkoj praksi: Lenjin, Rosewelt, Mao Ce Tung, cijeli niz Kanadskih vlada, Britanske vlade itd. itd. No sve su se te akcije svodile na kvarenje administracije i njenog posla, pa je logično to što ni jedna nije mogla uspjeti, nego su se stvari samo pogoršale. I kod nas je bilo nekih nagovještaja da bi nešto slično trebalo učiniti. ali to, na sreću, nije išlo dalje od demagoških obećanja.

Najnovije doba donosi znakovit preokret.

Pometnju u redovima administracije sada više ne stvaraju političke državne vrhuške, nego su ju počeli izvoditi sami njeni zaposlenici, putem masovnih štrajkova. Najčešći i najmasovniji štrajkovi su u EU. To je činjenica na koju treba skoncentrirati pažnju i dobro ju zapamtiti.

Otkud ovi štrajkovi?

Nema tu nikakve mistike. Oni su nastali iz činjenice da administracija nije dobro plaćena, ako dobro obavlja svoj posao, niti je loše plaćena ako ga obavlja loše. A gledajući općenito, plaćena je loše i živi uglavnom ili pretežito loše.

Paradoksalno je to da je suvremena administracija, organ s kojim se vlada suvremenim društvima, upravo u odnosu na društvo kojim upravlja, u istom, odnosno sličnom položaju kao robovi u vrijeme kasnog Rimskog carstva. Nema nikakve motivacije za rad. Najbolje joj je stoga da opstruira svoj posao. Jasno, iz toga proizlazi šteta za nju i za cijelodruštvo, pa to nije nimalo dobar put.

Da političari i država ne bi morali nasilno djelovati u odnosu na administraciju, bezrazložno i bez kriterija smanjivati joj plaću, otpuštati zaposlenike i t d.. treba etablirati neki zakon.kakav je onaj gore. Ako bi neki takav zakon doista stupio na snagu, onda se nitko ne bi morao mješati u poslove administracije, a ona bi sama, u namjeri da u što većoj mjeri ostvari svoje vlastite interese, sama počela sređivati i uređivati svoje redove.

Tako bi se u potpunosti ostvrila ona izreka da «riba smrdi od glave, a čisti se od repa», jer bi se administracija počela uređivati odbacujući ono što je najlošije u njoj, i vrlo je vjerojatno da bi tako, na dosta lak i elegantan naćin, postala funkcionalan i produktivan član društva.

Više o ovim stvarima u :

http://www.petar-bosnic-petrus.com/hr/clanci-download/Tajna-povijest.pdf

http://www.petar-bosnic-petrus.com/hr/clanci-download/hrvatski-testament.pdf

Slijedi Zakon o kontroli efikasnosti rada managera.

Oglasi

From → Nekategorizirano

Napiši komentar

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: