Skip to content

Izlaz iz krize 5

15.05.2011.

Što je kapital?

Da bi smo to što bolje razumjeli,  moram najprije reći riječ, dvije o čovjeku i o povijesti.

Čovjek. Sposobnost stvaranja umjetnog bića, ontogeničnost je ono što čovjeka, odnosno ljudsku vrstu razlikuje od ostalih živih vrsta na ovome planetu. Neke od tih, ostalih vrsta mogu stvoriti umjetne stvari – pčele saća, pauci mreže, dabrovi brane itd. – ali samo čovjek može stvoriti umjetno biće. Ta sposobnost svrstava ljudsku vrstu među kreativne, ontogenične vrste.

Povijest, to prije svega, nije prošlost, a ni vrijeme prije nego se čovjek pojavio na svijetskoj  pozornici.

Povijest počinje sa svjesnom i planskom čovjekovom djelatnošću.

No vrijeme povijesti nije, kako se obično misli, vrijeme vlastitog, čovjekovog razvoja, , nego vrijeme njegovog svrsishodnog samootudjenja. Tokom njega, tj. tokom povijesti, čovjek se žrtvovao, tako što je sāmog sebe – svoj kreativni duh, i svoju životnu snagu – koristio kao sredstvo stvaranja umjetnog bića.

Povijest je bila ontogenički proces – proces stvaranja i razvijanja umjetnog bića. Započeo je prije nekliko desetaka tisuća godina, a uspješno je priveden se kraju kroz nekoliko zadnjih stoljeća.

Povijesni proces, odnosno povijesni razvoj, kako sam ranije isticao u svojim tekstovima, nije tekao ni mirno ni glatko, jer su se povijesnim, odnosno ontogeničnim tendecijama – tendencijama koje su vodila ka stvaranju umjetnog bića – suprostavljale vrlo snažne antipovijesne, ontoklastičke, koje su išle za njegovim razaranjem i uništenjem, što je dovodilo do vrlo teških i krvavih ratova, stagnacije i povremenih nazadaka. Pod antipovijesnim ili ontoklastičkim tendencijama, kao što upravo rekoh, podrazumijevam one tendencije ili intencije koje se suprotstavljaju stvaranju, razvijanju ili korištenju umjetnog bića. Doba povijesti bilo je vrijeme kad se naš planet bio pretvorio u bojno polje ontogeničkih i ontoklastičkih snaga i intencija.

Postpovijesno doba bit će bitno mirnije zbog pobjede i trajne supremacije povijesnih, ontogeničnih ili ontopoietičnih tendencija, ali, da bi smo spriječili nastajanje neosnovanih nada, moramo odmah reći da ni to neće biti nekakva utopistički beskonfliktna etapa postojanja ljudske vrste.

U tom razdoblju, koje bi moglo potrajati isto koliko i cijela povijest, umjetno biće koristit će se, pored ostalog, i kao sredstvo unutrašnjeg, duhovnog razvoja čovjeka, koji je bio prekinut upravo s početkom povijesti, tj. s početkom procesa stvaranja umjetnog bića.

***

Umjetno biće stvoreno je i razvijeno radi toga da ljudskoj vrsti osigura i omogući život kakav je svojstven takozvanim inteligentnim, ili točnije: kreativnim vrstama. Nekreativne vrste održavaju svoj život uz pomoć prirodnog bića, a kreativne pomoću umjetnog. Pravi životni prostor kreativne vrste nije živi prirodni svijet, površina planeta na kojem je začeta i na kojem je stasala, nego su to kozmička prostranstva. “Normalni”, tj. čovjeku svojstveni način života nije onaj s početka povijesti, nego onaj koji će se tek razviti u postpovijesti. Povijesni  razvoj je, dakle, pored ostalog i proces “normalizacije” načina čovjekovog življenja.

Ovdje moram napomenuti da vrsta, sama po sebi, nije neposredno kreativna, nego su to tek neki od njenih pripadnika. To su one individue koje su obdarene sposobnošću da rađaju duhom – geniji. Lat. gigno 3 genui genitum – rađati. Grč. genesis i gignesthai. Genijalnost je sposobnost za «rađanje», tj. stvaranje onih neophodnih elemenata ili momenata od kojih se sastoji umjetno biće.

Ono što ne postane trajnim i nephodnim elementom umjetnog bića nije produkt istinske, nego tek prividne genijalnosti ili kreativnosti. Narodi, grupe, klase, profesije ili pak najveći broj ostalih, ne-kreativnih ljudskih individua reproducira te elemente, umnožava ih i uvodi u svakodnevnu životnu praksu ljudske vrste. Tako, tj. na taj način, cijela vrsta postaje kreativna.

Težnja ka stvaranju umjetnog bića postojala je u čovjeku otkad je «postao čovjekom». U vrijeme prvih dviju civilizacija – Neolitske i Antičke – stvoreni su tek neki njegovi elementi. Zapadna civilizacija dodala im je nove i izvela njihovu veliku sintezu.

Umjetno biće o kojem se ovdje govori, kako sam već rekao, nije ništa drugo do kapital. A sām kapital pak, nije prosta stvar, niti velika suma novca., nego nešto bićevito, autopoietično – svrsishodno biće, ili, bićevito orudje, koje, ne samo da radi za čovjeka i oslobađa mu životno vrijeme za njegovu bitnu aktivnost, nego također, u velikoj mjeri, upravlja čovjekovim ponašanjem i životom. U tome nema ničega lošeg, jer što se čovjek više podvrgava vlasti tog bića, život mu je to lakši, slobodniji, potpuniji, bolji, ugodniji, sigurniji itd. Odmetanje od njegove vlasti rezultira bijedom i specifičnim oblicima ropstva, a u slučaju velike gluposti, tvrdokornosti ili nesposobnosti da se živi pomoću umjetnog bića, i potpunom propašću.

Evo kako sam ga prikazao u knjizi Suma ekonomije:

«Umjetno biće, odnosno kapital,  prije svega, nije prirodno biće, nego umjetno. Nije samosvršan kao prirodna bića, nego svrsishodan. Razlika je u slijedećem: Prirodna bića (živa i neživa) su samosvršna, što znači da svrhu svog postojanja imaju u samom svom postojanju – sama su sebi svrha. Svrha postojanja kapitala nije u njemu sāmom, nego u nečemu izvan njega – u čovjeku. On je biće koje je primjereno ili podobno za ozbiljenje nečega izvan njega sāmoga. Kapital nije živo biće, no pošto je on Nešto tek u cjelini s čovjekom, on nije niti neživo biće. Sam po sebi nije uman, iako je, pored ostalog i reproducirani čovjekov svrsishodni um. No on nije niti bez-uman, dijelom zbog toga što je reproducirani čovjekov svrsishodni um, a dijelom i zbog toga što je živi, izvorni čovjekov um njegov neodvojiv moment. Kapital nije stvar (RES, HREMA ili PRAGMA), jer za razliku od stvari ima moć samorazvoja. Stvar je, naime, Nešto što nema tu moć. Međutim, on ne bi mogao postojati ako se ne bi pojavljivao i kao stvar. Kapital se može shvatiti i kao bogatstvo, ali to je najmanje važna njegova karakteristika, jer je on više od svega i prije svega biće (ENS ili TO ON)- bićevito oruđe koje je stvoreno radi toga da ljudsku vrstu oslobodi robovanja radu. I na kraju, kapital nije samo «odnos» kako kažu marksisti, jer on postoji realno i zbiljski. Ne postoji, dakle, samo kao relacija (čovjekov odnos spram stvari i drugog čovjeka), nego također kao supstancija

***

Takozvana Zapadna civilizacija nije ništa drugo do potpuno razvijeni tjelesni, materijalni ili realni oblik postojanja umjetnog bića. Novac je njegova “krv”: tehnika mu je “muskulatura i kostur”: kemijska industrija “probavni trakt” ; trgovina “fiziologija”, informacijski sustav mu je “nervni sustav”. Ugljen, nafta, Uran i Deuterij su mu hrana, a električna energija njegova “životna snaga i snaga njegovih mišića”: Znanost mu je “mozak”, a tehnologija njegovo “generativno tkivo” koje “rađa” nove, sve savršenije generacije elemenata od kojih se sastoji.

Politika je njegova volja – volja za opstankom i daljnjim (evolutivnim) razvojem, koji je uvjet opstanka.

Jedno od ključnih postignuća Zapada jest ostvarenje liberalno-demokratskog društva. Ono je naprednije od ostalih, ne po tome što je kulturnije ili moralnije, nego po tome što je bitno svrsishodnije, i to zato što je dovršeno ili zgotovljeno političko sredstvo za ostvarivanje onih ključnih ciljeva ljudske vrste. Iz prethodnih postova može se naslutiti da sam društvo, podstaknut idejama klasika soiologije, shvatio kao umjetni organizam. Taj umjetni organizamdruštvo – je kičma ili kostur koji nosi cijelo umjetno biće.

Liberalno, buržoasko demokratsko društvo je zreli oblik postojanja umjetnog organizma ili adekvatni politički instrument za ostvarivanje onih ključnih ciljeva ljudske vrste. Prethodni stupnjevi razvoja tog organizma: plemenska zajednica, robovlasništvo i feudalizam (a i komunizam), nisu bili dovoljno razvijeni ili uopće nisu bili svrsishodni, pa nisu mogli poslužiti kao političko sredstvo za ostvarivanje tih ciljeva. Stoga ih je povijesni razvoj prevladao ili odbacio.

Govoreći precizno i istićuči ono što je bitno, prednost liberalnog buržoaskog društva pred ostalima jest u tome što se utemeljilo u slobodi – lat. Libertas. Ključni oblik, ili, bitni način pojavljivanja slobode jest kreativnost. A proizvod te kreativnosti, tj, točnije, ontogeničnosti je umjetno biće , koje je jedino adekvatno sredstvo za ostvarivanje onih krajnjih i najviših ljudskih ciljeva

Eto.

SAPIENTI SAT!

Liberalizam je, dakle, klica budućnosti i politička osnova ili opće političko sredstvo za ostvarenje transhistorijskih ciljeva ljudske vrste.

***

Upravo iz liberalizma proizišao je i jedan od najznačajnijih, a širokim masama najzanimljiviji doseg Zapada. To je umjetni radnik. Taj, “umjetni radnik” nije ništa drugo do automatizirana proizvodnja dobara, odnosno, obrnuto, i bitno točnije: automatizirana proizvodnja dobara nije ništa drugo do umjetni radnik. Razvijen je kroz industrijsku i informatičku revoluciju, praktičkom reprodukcijom znanosti. On već danas potpuno oslobađa čovjeka od velikog broja teških ili opasnih poslova, a svojim radom može prehraniti i udomiti gotovo cijelo čovječanstvo.

***

U vremenu (buduće) Antropotehnološke civilizacije, umjetno biće trebalo bi preuzeti gotovo sve brige o svom vlastitom razvoju, i osloboditi čovjeka od njih. To će pak biti moguće samo pomoću onakvih zakona kakve ste već vidjeli na ovom blogu, a koji će mu omogućiti da se transformira u umjetnog privatnog vlasnika. To je uvjet normalnog daljnjeg razvoja civilizacije i normalnog, smislenog opstanka ljudske vrste. Uvažavajem tih zakona, liberalna buržoaska demokracija počet će se usavršavati i pretvarati u nešto što sam, ako se sjećate, nazvao logokracijom – vladavinom znanosti – koja će se na kraju, najvjerojatnije transformirati u specifično, logokratsko carstvo – imperij.

No, o tome možete više čitati na drugim mjestima.

Toliko za sada u prilog razumijevanju kapitala. Naknadno ću još ukratko prikazati proces i stupnjeve njegovog razvoja.

***

A sada još riječ dvije o razvoju vlasništva i o onome što nazivam umjetnim privatnim vlasnikom.

Što je, zapravo taj, “umjetni ili virtualni privatni vlasnik”?

Ne radi se, naravno, ni o kakvoj novoj vrsti robota. Umjetni vlasnik nastaje onda, kad se nekim ovakvim zakonima, kao što su Zakon o kontroli efikasnosti rada managera i Zakona o kontroli efikasnosti vlasti prirodni interes živog vlasnika kapitala zamijeni umjetnim. Po tom zakonu kapital postaje vlasnik sebe sāmoga – umjetni vlasnik.

Umjetno stvoreni interes ima znatnih prednosti pred prirodnim interesom živih vlasnika. Pod interesom se ovdje, prosto rečeno, misli na želju za bogatstvom. Stvaranje “umjetnog interesa” zapravo je ugrađivanje “želje za bogaćenjem” u sām kapital. Ta njegova umjetna “želja za bogaćenjem” omogućuje mu da se sām čuva (čak i od svojih vlasnika, managera i države, koji ga rado drpaju kad god mogu), te da se stalno uvećava, usavršava, zapošljava nove radnike, brine o pravednom plaćanju rada, olakšava im posao itd.

Zašto nastaje umjetni privatni vlasnik?

Nasuprot misliocima utopističke orijentacije i mišljenju običnih ljudi, koji na vlasništvo redovito gledaju očima čežnje ili zavisti, moram najprije istaknuti da se vlasnikovanje ne sastoji isključivo od slasti i uživanja, nego puno više od briga, glavobolja, strahova, nemira, danonoćnog rada na nadziranju vlasništva, pa opet: briga, strahova, mōra i nemira, od kojih se i najbogatiji i najmoćniji vlasnici kapitala mogu osloboditi tek kad umru. Frustracije koje stvara vlasnikovanje nad velikim bogatstvom katkada mogu biti i veće od onih koje stvara velika bijeda. Tko ne vjeruje meni, znanstveniku, teoretičaru, neka se onda raspita o tome kod bilo kojeg vlasnika nekog zamašnijeg komada kapitala.

Razvoj vlasništva, o kojem sam govorio u ekonomskim spisima, proizišao je iz težnje za tim da se otklone, ili barem ublaže oni neugodni aspekti vlasnikovanja. To je na kraju, u mojim radovima, dovelo i do stvaranja “umjetnog interesa” i umjetnog privatnog vlasnika. On može preuzeti velik dio poslova i briga o vlasništvu (kapitalu) i obavljati ih brže i bolje od živog vlasnika, a da pri tome ne doživljava one frustracije, koje proživljava živi vlasnik, niti pak može dobiti infarkt, ili završiti u ludnici.

Drugi važan razlog zbog kojeg je nastao umjetni privatni vlasnik jest sve veće usložnjavanje vlasnikovanja. Već u prošlom stoljeću ono je postalo toliko kompleksno i teško da je u najrazvijenijim zemljama na svijetu, baš zbog te složenosti i zamršenosti došlo do vrlo velikog pada interesa za posjedovanjem kapitala, što je rezultiralo i padom dohotka od vlasništva nad njim. Dohodak je, iz ruku vlasnika prešao u ruke managera, koji su bili obučeni za rad i upravljanje njime. Te činjenice, koje su poznate svakom ekonomistu, bile su ujedno i glavnim razlogom što su se u zakonodavstvima tih zemalja, nakon Drugog svjetskog rata počeli razvijati rudimentarni oblici umjetnog privatnog vlasnika. Ja sam, dugi niz godina proučavao te pojave i radio na zakonima pomoću kojih bi se mogao uspostaviti cjeloviti umjetni vlasnik.

Eto, toliko za sada. Koga zanima nešto više, neka pogleda Tajnu povijest svijeta : http://www.petar-bosnic-petrus.com/hr/clanci-download/Tajna-povijest.pdf

Što mi, griješni i kratkovječni smrtnici možemo zaključiti iz prethodnog teksta?

Kako se osloboditi bijede i izići iz ove krize?

Pa, čuvanjem i razvijanjem kapitala.

A kako ga je najbolje čuvati.?

Tako da ga učinimo vlasnikom sebe samog, onako kao pokazuje Zakon o kontroli efikasnosti rada managera i Zakon o kontroli efikasnosti vlasti.

Dobro, a zašto bi smo trebali čuvati i razvijati kapital?

Pa, zato što je on jedini dovoljno moćan da sačuva i spasi nas same. Tisućama godina je bio stvaran i razvijan radi toga da posluži kao sredstvo čovjekovog spasa i oslobođenja.

Oglasi

From → Nekategorizirano

Napiši komentar

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: