Skip to content

Izlaz iz krize 6

18.05.2011.

Nova Balkanska unija

Da li je osnovano očekivanje nekolicine državica Jugoistočne Evrope da će im EU tj. njen pravno-politički i ekonomski sistem – kojeg bi primile ulaskom u tu uniju – biti dovoljno efikasan za njihove potrebe, ili bi možda bilo bolje oformiti neku BU, Balkansku, ili Balkansko-podunavsku uniju, ili federaciju?

To je pitanje za iduće desetljeće.

Na prvi pogled, većini čitatelja će se učiniti da je pitanje glupo, jer, izgleda sasvim jasnim što nam nudi EU, a što možemo učiniti, ili sami sebi ponuditi, mi, Balkanci. No, ipak nije sve tako kako nam se čini na prvi pogled.

Sjetite se toga da je Švicarska odbila ulazak u EU, s obrazloženjem da joj je Evropski administrativni aparat preskup.

To je točno, a ujedno je i sasvim dovoljan i opravdan razlog da se ne uđe u EU. Zbog sličnih razloga i Norveška je odbila pristupiti EU. Da stvar bude gora, opći administrativni aparat EU sve se više pogoršava pristupanjem onih država koje imaju još gori, manje efikasan, a i sve skuplji i korumpiraniji aparat nego što ga je do sada imala EU.

Dalje, EU nudi pravno-političke i ekonomske temelje koji su već istrošeni i koji čak i najbolje stojeće zemlje, polako, ali sigurno vodi u krizu, i to ne samo ekonomsku, nego i općecivilizacijsku.

Nadalje. Nova Evropa je unija, a ne federacija, što znači da joj je pravni sistem prilično heterogen, nemonolitan, i stoga  neefikasan. Takva Evropa ne može konkurirati niti nekoj maloj, ali dobro i perspektivno uređenoj državi sa monolitnim političko-ekonomskim aparatom, npr: Švicarskoj, Norveškoj, ili Singapuru.

Ono, dakle, što nudi današnja Evropa diskutabilne je vrijednosti, a da stvar bude gora, postaje sve diskutabilnije, da ne kažem lošije.

***

S druge strane onog, gornjeg pitanja, ili prijedloga nudi nam se Balkan, sinonim tisućljetne zaostalosti bijede i nazadnosti.

Hm…hm… Je li to doista tako?

Je li Balkan nekakvo vječno  mračno područje ljudske civilizacije?

Bacimo jedan kratki pogled na to.

Već od oko 1000 te. p.n.e. sve, 126. p.n.e. Na najjužnijem dijeku Balkana, na golom kršu, postojala je i djelovala jedna mala unija – mislim na uniju Grčkih državica. Ta je unija postala mediteranskom velesilom, a ujedno i najviši, ili jedan od najviših čovjekovih civilizacijskih i kulturnih dosega sve do današnjih dana.

I nakon političke propasti, ova je unija bila svojevrstan duhovni svetionik, koji je dva i pol milenija vodio i usmjeravao razvoj čovjekove civilizacije. Mnoge se zemlje i demokratski politički sistemi i dan, danas uspoređuju sa sistemima demokratskih, i ne samo demokratskih Grčkih državica – polisa.

Balkan, dakle, nije, ili bar nije uvijek bio, samo mrak, zaostalost i nazadnost.

Neki od učitelja ljudskog roda: Aristotel, Platon, Demokrit, Fidija, Praksitel, Homer, Eshil, Sofoklo, Euripid, a kasnije, najveći zakonodavac u povijesti ljudskog roda, Justinian I, Veliki, zatim Selim III i Sinan, te još cijeli niz drugih mislilaca, učenjaka i umjetnika bili su Balkanci.

Da li je nova EU dala nekog takvog genija?

Eto, dakle, samo nekoliko tih važnih detalja koji našu predodžbu Balkana dovode malo bliže istini.

Jasno, ne možemo se više nikako vratiti u okvire Stare Grčke.

Ali, i bez vraćanja na te okvire, tj. točnije; baš bez ikakvog vraćanja u prošlost i prošle oblike i metode opstanka, može se ostvariti više nego što je, bilo gdje i bilo kada ostvareno do sada.

***

Mnogima će sada, kao šaka u oko, djelovati tvrdnja; da i temelji na kojima je izgrađena EU spadaju u prošlost. Ne, doduše tako davnu, kao što je ona Starogrčka, ali ipak prošlost. Na njima se više ne može razvijati civilizacija niti društvo, nego tek održavati ono što je stvoreno, i to uz teškoće koje će neminovno, iz dana u dan, iz godine u godinu biti sve veće i veće.

***

Ovdje će se netko lucidan, ali pomalo brzoplet, odmah zapitati:

pa što će nam onda neka nova Balkanska unija koja daje još manje šansi za nekakav produktivan i smislen opstanak, nego EU, jer to je : kao da od dva zla biramo baš ono veće!?

Doista, zapitajmo se; za što, ili čemu bi mogla poslužiti ta nova Balkanska unija ili federacija?

Evo odgovora.

I legendarna antička unija Grčkih državica, i Evropska unija, i Sjedinjene Američke države, ili Sjedinjene države Australije i svi drugi slični državni savezi nastali su prvenstveno radi toga da se pospješi i olakša ekonomska aktivnost, na kojoj se temelji čovjekov opstanak i razvitak civilizacije.

Sve ove velike i mnogočlane unije ili državni savezi, odnosno federacije, za nas, nisu ništa drugo do putokaz koji nam kazuje na koji način i mi možemo povećati efikasnost i ekonomičnost naših gospodarskih potencijala i djelatnosti – stvaranjem nekakvog svrsishodnog saveza.

Stvaranje Balkanske ili Balkansko podunavske unije, ili nekakve federacije uspostavilo bi :

1. dovoljno veliko i funkcionalno unutrašnje tržište,

2. povećalo efikasnost i ekonomičnost kretanja kapitala.

Zadovoljavanje tih, gornjih dvaju uvjeta omogućilo bi i profitabilan izlazak na slobodno svjetsko, ili tzv. globalno tržište, što je ključni uvjet opstanka i napretka.

To su bili ciljevi koji su vodili već A: J.Czartoryskog, J.J.Strosmayera, M. Obrenovića, M. P. Desančića, članove Judgoslavenskog odbora i sve druge građanske i komunističke državnike, mislioce, političare i pokrete što su zagovarali ideju ozbiljenja Balkanske unije ili federacije. A ona dosadašnja ostvarenja te ideje, iako samo pokusna, nedovoljno dobra i neuspjela, ipak su bila nešto što je bitno bolje od svih nacionalnih balkanskih državnih tvorevina.

***

Već smo rekli da su pravno-politički i ekonomski temelji na kojima je počivala prva balkanska unija, unija Grčkih državica danas samo lijep antikvitet bez ikakve funkcionalne vrijednosti. Također smo rekli da temelji na kojima počivaju EU, USA i npr. Commonwealth of Australia nisu dovoljno dobri, i već se polako ali sigurno pretvaraju u društveno i politički beskoristan antikvitet

Klasična, nacionalna, građanska liberalno-demokratska država, koja je sve do prije stotinjak godina bila izvorom napretka i prosperiteta, sada je u težem položaju nego bilo koja od spomenutih velikih unija ili federacija.

Eto. Tako nekako stoje stvari. No, idemo dalje.

Budući, da smo osporili vrijednost i funkcionalnost onim temeljima na kojima su izgrađene čak i najrazvijenije današnje države, državne unije i federacije, nameće nam se slijedeće pitanje:

ako bi smo htjeli stvoriti neku novu prosperitetnu i perspektivnu državu, uniju ili federaciju, na kakvim bi temeljima ona morala počivati.

Onaj opći odgovor je vrlo jednostavan.

Potrebni su neki novi, bolji temelji.

Izgleda kao neka šala, ali sve se ipak svodi na to.

To su naslućivali i komunisti, ali njihov pokušaj – društvo i država utemeljena na društvenom vlasništvu – nije bio ništa bolje, nego nešto lošije, puno lošije, od tadašnjih društava, pa je već unaprijed bio osuđen na propast. Komunistički poduhvat bio je zapravo bio utopistički, Sizifov posao. Društveno vlasništvo, barem onakvo kako je bilo koncipirano do sada je – popularno rečeno – «nešto što ne drži vodu»- odnosno, raznim lijepim frazama, prikriveni povratak na neolitsko, ili plemensko, zajedničko vlasništvo, kojeg se već antička civilizacija morala odreći, jer je već tada bilo postalo nefunkcionalno u usporedbi s privatnim.

Zašto su društveno vlasništvo i komunizam nefunkcionalne, utopističke tvorevine, ovdje ne mogu dalje i naširoko objašnjavati, ali to možete vidjeti na internetu u mojim knjigama Hrvatski testament, Tajna povijest svijeta, Nova Hrvatska, Hrvatsko pravo i drugima.

 

Novi, bolji, funkcionalniji i perspektivniji državni i društveni temelji mogli bi se uspostaviti na nečemu što ja nazivam umjetnim privatnim vlasnikom.

To je ono za čim se tragalo od davnina, a za čim još i dan danas očajnički tragaju mislioci, političari i državnici razvijenih Zapadnih zemalja, a što su, kako sam već rekao, pogrešno i nesretno, a i u potpuno naopakom obliku pokušali uspostaviti i komunisti.

 

Umjetni privatni vlasnik, ili jednostavno; umjetni vlasnik je sinteza i cilj razvoja vlasništva. Mi se nalazimo pred njegovim ozbiljenjem u formi realnog temelja jednog boljeg, funkcionalnijeg i pravednijeg društva.

Njegovi rudimentarni oblici – «djelići» – već su, nakon drugog svjetskog rata, bili uspostavljeni u USA, EU Australiji, Japanu, Izraelu i nekim drugim razvijenim zemljama i omogućili im kratkotrajan, ali ipak velik napredak. No to, kao što se vidi danas, ni izdaleka, nije bilo dovoljno.

Potrebno je uspostaviti cjelovitog umjetnog vlasnika. On se sastoji od nekoliko zakona, putem kojih se kapital, pretvara u vlasnika sebe samog, a vlasničku funkciju obavlja neusporedivo bolje, efikasnije i pravednije od bilo kojeg živog privatnog ili kakvog drugog vlasnika

Kako bi on izgledao, do u detalje, može se vidjeti u gore spomenutim mojim knjigama, u onim zakonima. Ovdje mogu reći samo to da bi on imao one najbolje karakteristike postojećeg privatnog vlasništva, i one koje su se žarko željele od društvenog, i da bi omogućio jedno pravednije i perspektivnije društvo, a i izlaz iz ove teške situacije i novi polet i dugotrajan napredak u ekonomiji i napredak civilizacije uopće.

Eto, mislim da je upravo to temelj na kojem bi trebalo utemeljiti neku novu Balkansku uniju ili federaciju. Tom federacijom stvorilo bi se, kao što je već rečeno, dovoljno veliko i funkcionalno unutrašnje tržište i dovoljno velik prostor za ekonomično kretanje kapitala, roba, radne snage, novca, usluga etc. etc. Što je, kako smo također rekli, uvjet za uspješan izlazak na globalno tržište

Za ostalo, ili ono šire, zaviri u Hrvatski testament, ili koju drugu gore spomenutu knjigu.

/***

A sada, o ovoj istoj stvari, ali na malko drugačiji način.

Ukazat ću vam, naime, na nešto što bi Vas moglo motivirati da se malko zamislite, osvijestite i ponovo zadobijete svoju punu snagu i da se oslobodite ovih teških i mračnih vremena u koja smo zapali.

Nedavno je moj prijatelj, E. M. S. ,u času iznimno dubokog nadahnuća shvatio i rekao da smo pripadnici jedne slavne, možda čak i najslavnije i najveće generacije u cjelokupnoj povijesti čovječanstva.

To je istina.

Kako, nažalost, nemam dovoljno prostora da vam to dostojno prikažem, navest ću vam samo neke od onih važnijih stvari koje smo dali ljudskoj vrsti i ljudskoj civilizaciji.

Izgradili smo avione: SR 71 i Concord – koji je pravi leteći Partenon – Tupoljev, pa F 16 i F 18, Migove, Suhoje…; rakete sposobne iznijeti čovjekove letjelice van dosega Zemljine, pa čak i Sunčeve gravitacije.

To su remek djela klasične tehnike koja vjerojatno nikad neće biti prevaziđena ili nadmašena.

Otkrili smo električno svjetlo, laser, televiziju, nuklearnu energiju – fisiju, fuziju, anihilaciju; stvorili antimateriju; izišli u svemir i stupili našim nogama na druga nebeska tijela;

osvajamo planetu za planetom i šaljemo letjelice izvan Sunčevog sistema; stvorili smo internet kojim su svi ljudi i narodi povezani kao organi i stanice u ljudskom tijelu; slobodno svjetsko tržište;

SSSR, pomoću kojeg su neki od naroda Azije, izišli iz neolita, i za svega tridesetak, četrdeset godina bili dovedeni u atomsko doba, EU i Socijalističku Jugoslaviju, koja nije bila najveće djelo naše generacije, ali ju je možda bilo teže stvarati od svega ostalog.

Dali smo F.D. Roosevelta i W. Churchila koji su obranili civilizaciju od pada u ropstvo nacističkog mraka i ludila, a kasnije i Tita, koji je, uz sve nedostatke i mane, u vrijeme Hladnog rata, bio prvi pravi politički lider cijelog čovječanstva.

To su više nego veličanstvene stvari. I kad netko u budućnosti bude govorio da je sve to ostvareno samo za vrijeme jedne jedine generacije, slušatelji bi mu lako mogli prigovoriti da to nije moguće, da izmišlja, sanja, ili priča bajke.

Ali mi, mi koji smo sve to stvarali, mi smo živi svjedoci toga. A opet… s druge strane…ne znamo, pa čak i ne slutimo koliko je nevjerojatno veliko djelo kojeg smo stvorili.

Mi –  naša generacija!

***

A sada, dopustite daVas nešto zapitam.

Je li to sve, i ono najviše što smo mogli?

Je li ta naša, velika, i, takoreći, svemoćna generacija već iscrpljena, mrtva?

I, još nešto.

Jesmo li u cijelosti izvršili zadatak koji je sudbina stavila pred nas?

Ne bi smo li trebali barem započeti stvarati jednu novu Balkansku uniju ili federaciju, na onim temeljima koje sam gore spomenuo i tako započeti stvarati nešto što će na sebi nositi pečat vječnosti, još jedan, novi duhovni svetonik koji će, opet, u idućim tisučljećima, i opet sa ovog, brdovitog i krševitog Balkana, svim narodima svijeta pokazivati put kojim trebaju ići.

Smijemo li mi – o, dični potomci i nasljednici Prometeja i Fausta – smijemo li, dakle, mi, pitam Vas, odustati,  umrijeti, ili izumrijeti prije nego izvršimo taj zadatak koji je s povjerenjem stavljen u naše ruke, i koji bi trebao okruniti naše djelo, jer je stvaranje nečeg takvog – jednog bitno boljeg i pravednijeg društva – ono najviše o čemu generacije mogu sanjati, a što tek poneka može i ostvariti.

No zašto je tako urgentno i neophodno potrebno to novo, bolje društvo?

Bit ću vrlo kratak.

Onim našim otkrićima i stvaranjem koje sam gore spomenuo oslobodili smo vrlo moćne sile da služe čovjeku. Zbog nedostataka koje ima građansko društvo, one se već okreću protiv čovjeka, a i protiv prirode. Sada, s ovakvim sredstvima ne možemo ih ukrotiti, barem ne u mjeri koja je potrebna. To će biti moguće samo pomoću jednog boljeg i funkcionalnijeg društva, koje, između ostalog, treba biti projektirano i tako da u pokornosti i čovjekovoj službi drži sile koje smo otkrili i oslobodili. «Vatra je dobar sluga, ali loš gospodar», kaže ona narodna izreka. To stalno moramo imati na umu, naročito radi toga, da bi smo u čovjekovu službu i pod potpunu kontrolu stavili one sile.

Dakle, ne samo radi pravde, slobode i blagostanja, nego i radi kontrole oslobođenih sila moramo izgraditi društvo koje će ih biti sposobno kontrolirati. A to neće biti nimalo jednostavno ni lako.

Stvaranje tog društva stoga će doista biti kruna našeg stvaranja.

Hoćemo li dozvoliti da nas šačica sitnih lupeža i bijednih nesposobnjakovića, kojima pogoduju slabosti suvremenih građanskih društava, i koji, baš pomoću tih slabosti lako dolaze do vlasti, hoćemo li, dakle, dozvoliti da nas ti, les miserables ometu u tome da izvršimo glavni dio zadatka, kojeg je možda, kako sam već rekao, neka viša sila s povjerenjem stavila u naše ruke i dopustiti da nas ti bijedni crvi, koji znadu samo rastakati dobra koja su primili od svojih predaka, da nas, dakle, ti i takvi the negligibles spriječe da dovršimo naše, više nego veličanstveno djelo.

Generacijo moja!!!

Velika generacijo !!!

Sursum corda! Gore glavu!

Još nije gotovo!

Najveća i najteža bitka tek počinje, ali naša snaga i naše oruđe jači su nego ikad prije i moćniji od svega što je na ovom planetu ugledalo svjetlost Sunca.

Sestre i braćo Balkanci, drugovi, gospodo, ljudi!!!

Sjetimo se samo toga da su neki od naših pra, pra, zemljaka i duhovnih prapredaka bili, i da će zauvijek ostati učitelji ljudskog roda i da je upravo ovdje, na Balkanu, bilo podignuto ono što ljudska vrsta smatra svojim najvećim postignućem. Sjetite se, dakle, samo toga, pa ćete bez straha i zdvojnosti, čak sa radošću otpočeti graditi ono novo društvo; koje će svojom moći, veličinom i pravednošću, poput neba, daleko i visoko nadilaziti sve što je bilo stvoreno do sada, i koje će se, upravo zato što će biti bolje od postojećega, neminovno raširiti po cijelom svijetu, koji željno čeka, štoviše vapi  da bude osvojen nekom takvom idejom, jer takvo osvajanje svijeta, je njegovo pravo, istinsko oslobađanje.

Odlučimo li se na to, cijela će generacija, iz svih krajeva planeta, cijela ljudska vrsta, sa svim svojim žarom i strašću pristati uz nas. Sva njena snaga, mudrost i hrabrost, a također i snaga i mudrost naših velikih predaka bit će u našim rukama.

Svi zajedno, ali svaki na svom zadatku, kao što je cijela generacija stvarala  i do sada, stvorit ćemo jedan bolji svijet i podignuti jedan novi svetionik koji će biti uzorom i osvjetljavati put mnogim budućim pokoljenjima, a nama dati zasluženo mjesto među besmrtnicima.

Ne bojte se!” Odvažimo li se tako dovršiti i okruniti naše djelo i naš život, nećemo izgubiti ništa, a možemo dobiti…sve!!!

Neka nas sada ohrabre i nadahnu i neke od onih pjesama koje su uvijek ohrabrivale ljude i generacije što su predano služile ljudskoj vrsti, na putu ostvarivanja onih njenih ciljeva čije će potpuno ozbiljenje dati smisao i satisfakciju njenom dosadašnjem, herojskom, ili i  patničkom postojanju.

AMGP

http://www.youtube.com/watch?v=XtorBUxlRws

AMDG

http://www.youtube.com/watch?v=76RrdwElnTU

AMFH

http://www.youtube.com/watch?v=6zOuiSPafew&feature=related

Odgovornost za gornji tekst

preuzima;

Petar Bosnić Petrus

Oglasi

From → Nekategorizirano

Napiši komentar

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: