Skip to content

Eksploatacija

04.12.2011.

Petar Bosnić Petrus

Eksploatacija

Evo nečega za razmišljanje – jednog problema, koji je zbog aktualne krize građanskog društva i ponovnog oživljavanja komunističkih ideologija opet postao aktualan, a bit će, s vremenom sve aktualniji.

Nemojte se iznenaditi ako u tekstu naiđete i na neke luckaste djelove – ludorije kojima ipak treba prići ozniljno.

Ljudi koji zagovaraju razne vidove komunističkih ili socijalističkih ideologija vrlo su pošteni, pravdoljubivi, i dobroljubivi ljudi. No, oni, nažalost, ne znadu što je pravedno u ovim stvarima, pa bi opet, ne dao Bog, mogli izvesti neku revoluciju iz koje bi ponovo, nužno proizišla neka velika katastrofa.

Naše izlaganje počinjemo s jednim pitanjem koje će na prvi pogled izgledati sasvim idiotsko, jer dovodi u pitanje neke naše predrasude koje su stare koliko i Biblija.

Radi se o pitanju: ko koga eksploatira.

Da li bogati eksploatiraju siromašne, ili je obrnuto – siromašni eksploatiraju bogate?

Ako sada niste pali u nesvijest, onda možete nastaviti.

Dakle, retorički.

Zašto ovo, nesvakidašnje i naizgled ludo pitanje nije bez osnova, i to dobrog osnova?

Evo obrazloženja.

Složit ćemo se s tim da bogatstvo ne pada s neba niti raste na granama, nego nastaje iz rada i dosta velikog broja sposobnosti za njegovo stvaranje. Siromaštvo, nasuprot tome, proizlazi iz nedostatka tih sposobnosti.

Primjerčić.

Neki čovjek, npr., čovjek koji ima poduzetničke sposobnosti i hrabrosti da se upusti u velik rizik, pokrene rad i ljude i počne stvarati bogatstvo. Ubrzo počne bolje živjeti, a i radnicima koje je zaposlio, svojom poduzetničkom sposobnošću osigura pristojan život.

Iako oni, radnici svoj „pristojan život“ baziraju na poduzetnikovoj poduzetničkoj sposobnosti, ovdje se možda i ne može govoriti o tome da ti radnici eksploatiraju poduzetnika.

Poduzetnik plaća njihov rad, ali ne sav, jer dio mora uzeti za sebe da naplati svoj poduzetnički rad i brigu o poslu. Ta i on mora od nečeg živjeti i ne može raditi za ku….zdravlje. Ali on najviše i prvenstveno uzima onaj veći dio dobiti radi toga da imao novca kojim bi mogao otpočeti novi poslovni ciklus, i još usavršiti kapital, s kojim upravlja, kako bi ostao konkurentan i kako njegovi radnici, a i on sam, ne bi sutradan ostali bez posla i bez kruha. Pravi poduzetnik otkidat će i sebi od usta samo da bi osigurao ta sredstva koja omogućuju nastavak rada.

(Jasno, kod nas to nije tako čest slučaj. Kod nas se češće događa to da poduzetnik opljačka radnike i svoj vlastiti kapital samo da bi sebi kupio Mercedesa, izgradio vilu, plaćao ljubavnicu itd. Ali pustimo te iznimke koje su doduše ćešće od pravila, ali su ipak iznimke – odstupanje od pravilnog načina djelovanja.)

Vratimo se mi odnosu poduzetnika i radnika.

Možda se ovdje ipak malko, malkice može govoriti o tome da radnici eksploatiraju poduzetnika, ili kapitalistu, ako hoćete, ali ne zato što bi oni bili pokvareni ili pohlepni, nego zato što sami nemaju poduzetničkih sposobnosti pa su prisiljeni osloniti se na nekoga ko ih ima i iskorištavati ih za svoje dobro.

Dobiti nešto možete samo od onoga ko je sposoban nešto stvoriti, a od onoga ko nema tu sposobnost da nešto stvori, ne možete ništa, ni dobiti, ni uzeti.

E, sad će neki od vas reći da sam ja, ili lud, ili pokvaren, jer stvari preokrećem na glavu.

Ne hrani poduzetnik radnike –  reći će – niti on njima osigurava dobar život, nego oni njemu, i to svojim radom.

Eto, baš u tome i jest problem.

Treba imati na umu da prosti fizički rad nikako ne može stvoriti višak vrijednosti, niti bogatstvo, nego samo onaj živi ili tekući rad koji se odvija putem nekog sredstva za rad, tj. minulog ili mrtvog rada, npr. putem ili posredstvom nekog stroja kojeg je izumio neki veliki genije u davnoj prošlosti.

Bogatstvo se stvara samo onda kad mrtvi rade za žive   !!!???

To da bogatstvo stvaraju mrtvaci je paradoksalno, i ludo ili komično da izgleda kao neka sprdačina, ali je ipak čista istina. Jasno, to bogatstvo ne stvaraju bilo koji ni bilo kakvi mrtvaci, nego samo oni koji su za života bili kreativni i stvorili valjana i produktivna sredstva za rad, koje onda živi ili tekući, tj. tzv. fizički rad stavlja u pogon.

Ono što sam gore rekao – da mrtvaci stvaraju bogatstvo, zapravo vas ne bi trebalo nimalo čuditi. Ta oni, jadni nemaju nikakvih potreba, ništa im ne treba, ništa ne troše, nego smo rade, rade i rade, i ne mogu se umoriti da rade i desetine tisuća godina. A mogu raditi i više, jer duh je besmrtan i neumoran. Dapače, što više radi, to biva sve jačim, vrednijim i moćnijim.

Eto, dakle, sad možete vidjeti ono što je važno, a to je; da je poduzetnik osoba koja spaja živi rad sa onim „sredstvima za proizvodnju“, minulim ili mrtvim radom ili uratkom onih davnih genija i tim aktom pokreće stvaranje bogatstva. Bez njega i njegovog poduzetničkog akta, koji spaja živi i mrtvi rad ne bi bilo nikakvog bogatstva. Da nema njih, poduzetnika, svi bi dosadašnji i današnji genijalci živjeli i umirali uzalud, a živući pripadnici ljudske vrste i danas bi pasli travu po livadama, kao i prije dva milijuna godina, jer od samog živog fizičkog rada nema fajde.

Svi mi koji nemamo poduzetničkih sposobnosti, a uživamo kakva takva dobra, svi mi, dakle, u stanovitom smislu, „eksploatiramo“ poduzetničke sposobnosti tih poslovno darovitih ljudi.

To bi se moglo oslikati i ovako:

Mi smo nešto kao konji koji vuku kola, poduzetnici su kočijaši, kola su duhovi preminulih kreativnih pripadnika ljudske vrste, a teret su žene, djeca, starci i penzioneri.

Eto…

Hm, hm…zaboravio sam što sam ono dalje htio reći…

Strpite se malko, sjetit ću se…

??????????

U pi… materinu i godine…!

????????????????????????

Aha, evo! Sjetio sam se!

Bogatstvo je zapravo otjelotvoreni ili odjelotvoreni duh – opredmećene spoznaje ili opredmećeno znanje.

To su ljudi znali već od davnih davnina.

Naša riječ bogatstvo dolazi od sanskrtske riječi Bhag ili Bhagas – Bog.

A Bog je duh. Što bi drugo mogao biti?

Bogatstvo je prema tome, kako smo već rekli, otjelotvoreni ili odjelotvoreni duh – božanska supstanca u ovom empirijskom svijetu, pogotovo novac, koji je najčistiji oblik tog božanskog duha. Eto, shvaćate li sada zašto je novac tako važan i zašto ga ljudi vole. Ljudi koji veoma vole novac, a naročito onaj zlatni ili srebrni, su ustvari pravi duhovnici, bogoljupci. I ako vas netko kori govoreći da ste materijalista i srebroljubac, taj ne zna što govori, ali vi mu se ipak zahvalite lijepom komplimentu.

Eh, opet sam zaboravio što sam htio reći.

???????????????????????

??????????????????????????????

????.

Evo, evo, krečana mi je ponovo proradila!

Svi mi obični ljudi, bez nekih osobitih sposobnosti, „eksploatiramo“ one koji imaju sposobnosti za stvaranje bogatstva, i možemo više ili manje dobro živjeti zahvaljujući baš njihovim sposobnostima.

A kako stvar stoji s druge strane? Sa strane onih eksploatiranih.

Da li se kapitalisti, poduzetnici, manageri i ostali od te sorte bune zato što ih mi eksploatiramo?

Da, bune se, ali samo ponekad, kad mi pretjeramo sa svojim zahtjevima za povećavanje plaća i kad im se priprijetimo onim riječima:

„Ne možeš ti mene tako malo platiti koliko ja malo mogu raditi“!

Onda oni upozoravaju da će nas takav mentalitet i takav stav dovesti u dužničku krizu, pa onda u opću ekonomsku krizu, rat, bijedu, glad itd.

Vi sada sigurno mislite da su poduzetnici, kapitalisti i drugi iz njihove klase nekakvi altruisti, čovjekoljupci, koji se brinu o dobrobiti širokih narodnih slojeva.

E….tu se, debelo varate!

Oni se brinu samo o tome da ostvare svoje interese, ali pri tome dobro znadu da ih mogu ostvariti jedino ako i radnicima dopuste da ostvare svoje. Svjesni su toga da konj koji nije dobro ishranjen neće moći vući kola. Zato se onda najprije brinu o konjima, tj. o nama, radnicima i o kolima, tj. kapitalu, a tek onda o sebi. Rukovode se onom Kristovom izrekom:

„Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi.“

Jasno, treba opet reći da je kod nas redoslijed zbrinjavanja najčešće obrnut. Naši kočijaši najprije dobro potkože sebe i svoje. Krajnji rezultat obično je to da konji pocrkaju, a kola se raspadnu. Mi nismo odgojeni u duhu protestantskog kršćanstva i nemamo gotovo nikakvu tradiciju kapitalizma.

Uz ono nesretno i naglavačke okrenuto Marxovo učenje o eksploataciji, to su još neki od razloga zbog kojih pogrešno mislimo da poslodavci i poduzetnici eksploatiraju radnike. A, kao što smo vidjeli, tamo gdje su stvari dobro i pravilno postavljene, sirotinja eksploatira bogataše – radnici eksploatiraju kapitaliste, poduzetnike i poslodavce, a ovi pak one neumorne i besmrtne mrtvace, koji bi bili neizmjerno nesretni da ih netko ne eksploatira i žalili bi za tim što su za života, uzalud bili kreativni, stvarali znanost i tehnologiju, i žrtvovali se i patili za čovječanstvo. Neki od tih velikih nesretnika nisu imali sreće da ih još za života počnu eksploatirati, nego tek dugo nakon smrti.

Siguran sam da shvaćate kako sam, onako, kroz neku čudnu šalu htio reći da bogatstvo ne proizlazi iz prostog rada, kako smo mislili do sada, nego iz znanja i znanosti, te da su poduzetnici ti ljudi koji spajaju živi rad sa znanjem i tako omogućuju stvaranje bogatstva, te da prvenstveno njima moramo biti zahvalni za dobra koja uživamo.

Eto toliko.

Ako vam se sad nije sve totalno pomiješalo, onda ćete biti načisto s tim kako stvar stoji sa eksploatacijom.

Još nešto.

Kod nas ipak ima malko previše onih nepravilnosti, a i nepravde, zato sam ja pobornik uspostavljanja umjetnog vlasnika, koji ni na koji način neće moći biti nepravedan, a s druge strane bit će požrtvovniji od najpožrtvovnijeg i najsavjesnijeg protestantskog ili kalvinističkog kapitaliste. Taj umjetni vlasnik je naš spasitelj.

Ali, to je dugačka priča, One koji nisu već prolupali od ovog teksta, ne mogu sada daviti još i time. Treba biti milosrdan. A ako nekog to zanima i voljan je riskirati to da izgubi zdrav razum, neka pogleda moje radove na internetu, na Googleu:

Hoće li biti kakve koristi od svega ovoga?

Ko zna? Mnogi ljudi, možda čak većina, u svojim glavama ima naopako, ludo postavljene ekonomske i druge odnose, a nepristupačna je racionalnoj kritici i sustavnom racionalnom razuvjeravanju. Možda jedna ovakva kontraludost pomogne da se te stvari isprave.

P.S.

Pozdravite mi puno našeg istinski velikog i sposobnog poslovnog čovjeka, gospodina Željka Keruma i poručite mu da, ako bude prodavao onu svoju yahtu i skupe automobile, neka ih proda nekome izvan Hrvatske i tako povrati barem dio Hrvatskog novca, kojeg je uzeo svojim radnicima i dao sirotim Američkim, Njemačkim i Talijanskim kapitalistima.

A kad smo već kod toga, pozdravite mi i gospodina Todorića i recite mu: da mu njegovi manageri upropaštvaju njegovo trgovačko carstvo, i da mu upravo odatle prijeti ozbiljna opasnost. Treba razvijati kvalitetu i funkcionalnost, tj. unosnost, profitabilnost poslovanja, a ne povećavati tjelesinu diva na staklenim nogama. Jer, ako se to sruši, bit će velike štete.

Oglasi

From → Nekategorizirano

Napiši komentar

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: