Skip to content

Kapital ???

04.12.2011.

Kapital

Ishod krize ovisi o tome kako ćemo se postaviti prema kapitalu.

Evo jedne teme koju nameće velika globalna kriza pred kojom se nalazimo.

Što je zapravo kapital?

Od odgovora na to pitanje uvelike ovisi ishod krize.

Učesnici diskusije sigurno će znati one školske definicije kapitala: da je to bogatstvo koje služi stvaranju još većeg bogatstva itd.

Takva definicija nije netočna, ali je vrlo siromašna.

U svojim radovima ja sam predložio slijedeće shvaćanje kapitala.

Kapital je umjetno biće. Stvorila ga je ljudska vrsta. Povijest je bila proces stvaranja tog, umjetnog bića – ontogenički proces. Stvaranje, razvijanje i zgotavljanje umjetnog bića bio je zadatak ljudske vrste i stvarni, zbiljski cilj povijesti, a ostvaren je tokom nekoliko zadnjih stoljeća. Povijest je uspješno privedena kraju. Jasno, kraj povijesti nije ujedno i kraj vremena. Uspješnim okončanjem povijesnog procesa, tj. zgotavljanjem umjetnog bića, stvoreno je tek neophodno bičevito, naglašavam: BIĆEVITO ili AUTOPOIETIČNO sredstvo za ostvarivanje ultimativnih ljudskih ciljeva, jer se ti ciljevi mogu ostvariti samo nekim oruđem koje je bićevito i koje će raditi za čovjeka i umjesto čovjeka. Stvari to ne mogu, jer nisu bićevite, nego “mrtve”.

Kako je nastajao kapital?

Evo stupnjeva ZADNJE ETAPE njegovog razvoja:

1. teza – novac
2. antiteza – tehnika
3. sinteza – znanost
4. epiteza – tehnologija

Kad se kapital konačno transformirao u znanost , kao ključni oblik svog postojanja, postao je duhovna i PROIZVODNA snaga cijele ljudske vrste. Kad kažem cijele, ne mislim samo na ukupnu snagu živuće generacije, nego na snagu svih dosadašnjih generacija, jer najveći dio znanstvenih spoznaja svih znanosti koje koristimo u proizvodnji i znanosti uopće stvorile su minule generacije, od kojih su neke umrle već prije više od deset tisuća godina.

Ključni čovjekov posao, danas, jest potrošnja, jer ona je zapravo degustacija kapitalovih proizvoda, na osnovu koje mu se izdaju nalozi u kom pravcu treba usavršavati proizvode koje isporučuje čovjeku, a i samog sebe, kako bi bio što svrsishodnije sredstvo za ostvarivanje ciljeva ljudske vrste.

No s potrošnjom stvar nije jednostavna, jer ima takve potrošnje koja nas dovodi u krizu a ima i takve koja nas izvodi iz nje. No to je posebna priča.

Naša, suvremena civilizacija nije prva pojava potrošačke civilizacije. Prva potročačka c. razvila se u neolitu. Tu je prirodno biće, priroda bila proizvođać a čovjek isključivo potrošač njenih proizvoda. Čovjek, međutim, svojom potrošnjom, nije nikako mogao utjecati na prirodnu proizvodnju. Danas kad je proizvođać umjetno biće, profiliranjem potrošnje može se profilirati i rad i proizvodnja umjetnog bića.

No, da se vratimo bliže proizvodnji.

Nije to nimalo slučajno da iznimno kreativne pripadnike neke generacije smatramo besmrtnima, niti je to samo metafora, jer duhovi tih kreativnih ljudi koji su već odavno umrli, zahvaljujući, onome što su stvorili, njihovim djelima, koja su postala neophodni elementi umjetnog bića, kapitala, danas, na sebi svojstven način, rade za žive, suvremene pripadnike ljudske vrste, a i one buduće.

Sada riječ dvije o načinu na koji je nastajao kapital tj. to umjetno biće o kojem govorimo.

Svaka individua, grupa, klasa, nacija ili generacija nastojala je ostvariti svoje interese ili ciljeve, ali ih je ontogenički “instinkt” vodio tako da svoje ciljeve ostvaruju na način koji bi istovremeno bio doprinos ostvarivanju clijeva povijesti i onih ultimativnih ciljeva cijele vrste.
Jasno, bilo je ljudi, grupa i pokreta koji su svoje interese ostvarivali na lakši način tj. na štetu procesa kojim se stvaralo umjetno biće. Takve pojave nazvao sam ontoklastičkim.

Pronalaženje načina ostvarivanja svojih posebnih ciljeva, koji bi istovremeno ostvarivao i ciljeve vrste bio je teži način, “linija većeg otpora”. No to je bila moralno obavezna žrtva ostvarivanju ciljeva vrste. Sve ontogenične individue, nacije i generacije koje su do sada živjele tako su se žrtvovale su se za dovršenje stvaranja umjetnog bića – kapitala. No, to nije bilo uzalud i zabadava. Pravda ih je uvijek nagrađivala srazmjerno veličini njihovog doprinosa ostvarivanju ciljeva vrste.

Čovjek se bio odrekao vlastitog unutrašnjeg razvoja, da bi stvorio sredstvo koje će cijeloj vrsti, svim budućim generacijama omogućiti slobodan život i unutrašnji, duhovni razvoj.

Jedan Veliki mislilac, K. Marx smatrao je da se daljnji razvoj može nastaviti zbivati samo ako se ukine kapital. Tom svojom mišlju utjecao je na velik broj ljudi i na tok cijele povijesti. I danas ima vrlo velik utjecaj.

Očituje se kao sve češća tvrdnja da je kapital kriv za ovu krizu pred kojom se nalazimo. To nije tvrdnja koja se čuje samo u Hrvatskoj i drugim zaostalijim zemljama, nego čak i u razvijenim djelovima svijeta

Da li ćemo se prema elementima ove krize postaviti produktivno ili kontraproduktivno
ovisi u velikoj mjeri o tome što mislimo da je kapital i kako ćemo se postaviti prema njemu.

Naša sudbina i sudbina naših potomaka ovisi najviše o tom pitanju.

Eto, što mislimo o tome?

Oglasi

From → Nekategorizirano

Napiši komentar

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: