Skip to content

LOMAČA

19.10.2016.

Petar Bosnić Petrus

 

LOMAČA

 

Zbog čega je moguće pomoću jedne obične šibice ili žigice zapaliti cijelu lomaču, cijelu šumu ili čak grad?

 

Zbog lančane reakcije.

 

Kad toplina razori jednu molekulu drva oslobodi se toliko energije da razori još nekoliko drugih molekula, a ove opet još toliko da razore velik broj novih. Pored toga oslobodi se još i puno energije koja ode u prostor oko drveta. Proces se brzo širi i za čas nastane vatrica koja nas grije ili pak, lomača, požar, vatrena stihija i to samo od jedne male šibice ili iskrice.

 

Isto se zbiva i kod tzv. nuklearnih reakcija, ali puno većom brzinom i u puno većem opsegu. Ali, to nas sada ne zanima.

 

***

 

Mi se pitamo: zašto palimo vatru?

 

Pa, palimo ju radi toga da se ugrijemo, kako smo već rekli; radi toga da skuhamo jelo; da pokrenemo strojeve koji će nešto raditi umjesto nas, da u noći osvjetlimo svoj put i prostor u kojem živimo itd.

 

Vatra je prvi važniji oblik pojavljivanja umjetnog bića kojeg je stvorila ljudska vrsta. Nije to nimalo slučajno da mit kaže da je Prometej ukrao bogovima baš vatru i donio ju ljudima. Ona je doista ono božansko u ljudskom svijetu.

 

***

 

Što je sve potrebno da bi se zapalila vatra?

 

Ha, potrebna je ona šibica. Bez nje, ništa.

 

A potrebna su i drva. Ni bez njih nema vatre.

 

No ako su drva sirova, mokra ili krivo posložena, neće biti lančane reakcije i vatra se neće rasplamsati.

 

***

 

Sve ovo što je gore bilo rečeno, rečeno je radi toga da se ukaže na to da ima još jedna, druga vrsta lančane reakcije, druga vrsta vatre koju je s vremena na vrijeme potrebno zapaliti. Te su dvije vatre u mnogočemu vrlo slične a razlikuju se po tome što bez one prve čovjekov opstanak nije moguć, a bez ove druge nema smisla.

 

Kod ove druge, radi se o duhovnoj vatri ili svjetlu.

 

„Duhovne šibice„ ili iskre, odnosno ideje kojima se pale ove vatre,zapravo su volja nekog finalnog, apsolutnog bića ili, ako neko baš hoće: „Božja volja“, koju izvode na vidjelo ili dovode do riječi razne karizmatične individue, a narodi su drva koja gore i griju se na vlastitoj vatri i njome osvjetljavaju svoj put i osmišljavaju opstanak.

 

No, za razliku od drva, oni narodi koji gore i izgore u ovoj, stvaralačkoj vatri, ti, dakle, (svjetskopovijesni) narodi nikad se ne pretvaraju u pepeo, nego u nešto neusporedivo „vrednije od zlata“ i „trajnije od mjedi“ –  u dio onog vječnog puta koji je ujedno i „Istina i Život“.

 

Trebaju li se, dakle, narodi plašiti ove vatre?

 

Naravno da ne.

 

Drvo koje ne izgori, osuđeno je na to da istrune.

 

Isto je i sa narodima.

 

Ili izgore u nekoj takvoj, stvaralačkoj vatri, ili istrunu.

 

Pitam vas: je li bolje da tinjamo i trunemo ili da bljesnemo u jednom velikom plamenu koji će osvijetliti univezum, a nas učiniti besmrtnima, vječnima?

 

Ima li koga da mu je potreban autorov odgovor na ovo pitanje?

 

Naravno da nema.

 

A… trebaju li se narodi plašiti onih individua koje u sebi nose, one „duhovne šibice“, ideje što su sposobne zapaliti ih?

 

Ne, niti to, osim ako te individue imaju ideje koje ne potiču s Neba, nego iz Pakla.

 

Ovdje valja imati na umu nešto što je od presudne važnosti: da one dobre, nebesne ideje ništa ne vrijede ako ih ne prihvati narod, ali da, isto tako, ništa ne vrijedi niti onaj narod koji ne prihvaća te ideje.

 

Dole, niže, na kraju teksta imate jednu „duhovnu šibicu“ koja je već zapaljena i čeka nekog, za sada još nepoznatog Prometeja ili Mesiju čija će nadahnuta ruka tom „šibicom“ pokrenuti lančanu reakciju što će izazvati „Svjetski požar“ o kojem govore najveća i najstarija proročanstva, požar koji će – kako kažu ta proročanstva – preobraziti i podmladiti svijet.

 

On, taj, još nepoznat Netko jedan je od onih rijetkih koji nemaju nikakvih svojih ideja, nego poput Isusa ili Mojsija na zemlji izvršavaju volju svog nebeskog oca.

 

Požara kojeg će On zapaliti ne trebamo se plašiti. Plašiti se treba samo toga da ova dragocjena „šibica“ ne dogori i ne ugasi se, prije nego On zapali tu svjetsku lomaču.

 

Evo je, čuvajte ju. To je plamićak spasa.

 

https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/2014/06/20/kljucevi-privrednog-cuda/

 

„Ključevi Privrednog čuda“ su također i ključevi onih vrata kroz koja se ulazi u budući, novi svijet.

Oglasi

From → Nekategorizirano

Napiši komentar

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: