Skip to content

Kuća

12.11.2016.

Petar Bosnić Petrus

KUĆA

Kuća je mašina za stanovanje

Le Corbusier – 1920.

 

Autor gornje definicije kuće je Charles Édouard Jeanneret Gris, poznat po pseudonimu Le Corbusier, jedan od dvojice najvećih arhitekata novijeg doba.

 

Kad je bila objavljena, 1920. Ova je definicija izazivala skandale, a izaziva ih i danas, premda puno manje, ali ne zato što je možda bolje shvaćena, ili prokazana neistinitom, nego zato što je potisnuta i „zaboravljena“ kako ne bi remetila mir akademskih duhova.

 

Zašto ta definicija kuće izaziva skandale?

 

Ima mišljenja da je skandalozno bilo to što je Le Corbusier jedan produkt umjetnosti proglasio produktom prostog tehničkog stvaranja, koje se i danas smatra trivijalnim i nižim od umjetničkog. Neka druga mišljenja kažu da je Le Corbusier neopravdano sveo arhitekturu isključivo na njenu funkciju, a funkcionalnost joj smatrao jedinom važnom osobinom.

 

No, po mom mišljenju to, čak i ako je točno, nije ono što može izazivati skandale.

 

Skandalozno je to što ta kratka definicija direktno pogađa istinu. Kuća je doista mašina, stroj ili uređaj za stanovanje.

 

Istinski mislioc odmah će osjetiti duboku istinitost ove definicije i ona će ga snažno privući i osvojiti, ali istovremeno i baciti u veliku nedoumicui izazvati stanoviti otpor i nekakvo nejasno odbijanje.

 

Mislim da takav, ambivalentan stav proizlazi iz toga što definicija, usprkos tome što pogađa istinu, barata s jednom velikom i presudno važnom nepoznanicom, koja onemogućuje potpuno razumijevanje istine koju otkriva.

 

Ta se nepoznanica krije pod izrazom „stanovanje“

.

***

 

Što je stanovanje?

 

Prva pomisao biti će nam vjerojatno ta da je ovakvo razglabanje nepotrebno i glupavo, jer stanovanje je naprosto to „kad čovjek stanuje“, „kad se koristi kućom ili stanom da bi zadovoljio svoje stambene potrebe“.

 

Nećemo gubiti vrijeme u osporavanju vrijednosti takvih tautologija, nego ćemo domah dati definiciju stanovanja.

 

Evo:

 

Stanovanje je proces regeneracije životne energije.

 

Zalihe životne energije, naime, kod životinja i kod čovjeka su ograničene i moraju se obnavljati svaka 24 sata. Ključni i nezaobilazni način obnavljanja životne energije jest spavanje. Bez njega nije moguće nastaviti život. Posljedica izostajanja nužne porcije sna je prilično brza smrt.

 

No, dok čovjek putem sna, tj. spavanja obnavlja svoju životnu energiju ili snagu, on je, poput komada mesa, potpuno nesvjestan i bespomoćan, nezaštićen, izložen opasnosti od divljih zvijeri, razbojnika, studeni, vrućine, vjetra, kiše i velikog broja drugih zala, koja mu lako mogu okončati život.

 

Kuća je čovjekova tvorevina koja ga, dok on tako obnavlja svoju životnu energiju, poslužuje sigurnošću i čuva od svega toga. Zidovi ga čuvaju od hladnih vjetrova, brave od razbojnika. Krov, svod ili strop čuvaju ga od atmosferskih padalina, pothlađivanja, smrzavanja itd. itd.

 

No, da ovo ponovimo i naglasimo.

 

Obnavljanje životne energije spavanjem je nužno koliko i disanje. Da bi obnovio svoju životnu energiju čovjek mora biti potpuno pasivan, jer aktivnost ju troši. A dok je tako pasivan, bespomoćan i bez ikakve odbrane i zaštite, kuća preuzima brigu o njegovu životu i poslužuje ga svim onim što mu je potrebno da bi mogao obnoviti svoju energiju, a da pri tome ne strada, i, kako smo već rekli, daje mu fizičku i psihološku zaštitu, sigurnost, toplinu… i, općenito: isporučuje mu i osigurava sve što je potrebno za obnovu energije i nastavak života.

 

Kako je čovjek potpuno pasivan dok spavanjem obnavlja svoju životnu energiju, a kuća, na sebi svojstven način, aktivna, možda čak nije dobro reći da čovjek stanuje, nego da kuća nastanjuje, ugošćuje ili zbrinjava čovjeka. Stanovanje nije glagol koji označava čovjekovu radnju ili aktivnost, nego prvenstveno stanje, pasivnost. Ili, gledano iz drugog kuta; glagolska imenica stanovanje označava radnju kuće –  radnju ili radnje kojima ona čuva i zbrinjava čovjeka i čini to kao stroj bez, ili sa vrlo malo, pokretnih djelova.

 

Budući, dakle, da se, kako vjerujem, možemo složiti s tvrdnjom da je da je stanovanje proces obnove životne energije, možemo se vratiti kući i, inspirirani Le Corbusierovom definicijom, reći da je ona mašina, stroj ili uređaj za obnavljanje čovjekove životne energije.

 

To bi mogla biti dobra i potpuna definicija kuće koja više ne bi trebala izazivati skandale.

 

No, idemo korak dalje.

 

***

 

Iako je spavanje ključni oblik obnavljanja životne energije, nije jedini.

 

Životna energija se ne može obnoviti niti bez hrane i pića, a kuće ili stanovi su, pored već rečenog i uređaji koji čovjeku omogućuju da jelo priredi na najlakši mogući način. Nije, naime, svejedno to da li čovjek mora trošiti svoju energiju na cijepanje drva da bi naložio vatru, radi toga da bi skuhao jelo i na kraju; na samo kuhanje jela, ili mu to, umjesto njega mogu učiniti sami kućanski aparati.

 

Ko nema kuću morat će poput životinje jesti negdje na polju ili u šumi, a ko u kući nema one kućanske aparate, morat če, katkada već iscrpljen nekim drugim radom, potrošiti još puno svoje životne energije, da bi pripremio jelo koje će mu obnoviti snagu i životnu energiju.

 

No proces njene obnove ne završava se jelom.

 

Životna i duhovna snaga obnavljaju se također i sjedenjem u naslonjaču i slušanjem muzike, čitanjem ili gledanjem filmova. Za takvo obnavljanje životne i prvenstveno duhovne energije ili snage također je, kao i za spavanje potrebna topla i udobna kuća, tj. kuća opskrbljena aparatima i stvarima koje stvaraju tu udobnost. Kako smo već rekli, aktivnost tih aparata i stvari zamjenjuje domaćinov rad u pripremi procesa obnavljanja njegove životne i duhovne energije.

 

Što neka kuća ili stan poslužuje čovjeka sa više vrsta različitih usluga (posredstvom više vrsta kućanskih aparata), to je potrebno manje ljudske energije potrošiti u pripremi za njeno obnavljanje i održavanje života. Kuća je naročiti stroj koji vrijeme za neke nužne radove pretvara u čovjekovo slobodno vrijeme. To isto čine i nešto drugačiji strojevi ili automati u tvorničkim pogonima. Oni mu omogućuju da što lakše i manje troši svoju snagu, a ovi, kućni da ju što lakše obnovi. Idealna kuća bila bi ona u kojoj čovjek ne bi morao raditi ništa od onih nužnih poslova da bi obnovio svoju životnu energiju i održavao život, nego bi mu sve to učinila sama kuća sa svojim uređajima i aparatima koje sadrži, a on bi se mogao posvećivati rekreativnim aktivnostima.

 

I naposlijetku, a možda i prije od svega, lijepe proporcije prostornih jedinica u kojima čovjek obitava, njihova prikladna veličina i udobnost te skladan, organičan i funkcionalan odnos među njima su faktor koji intezivno utiče na čovjekovu vitalnost, te razvedravanje, širenje i jačanje ljudskog duha, a nesumnjivo ima i velik i snažan pedagoški, humanizatorski utjecaj na njega. Lijepa, dobro uređena kuća je jedan mali kozmos u kojem se čovjek osječća moćan, sretan i voljen kao vladar nekog dobro uređenog kraljevstva, iako je tu zapravo samo dragi gost.

 

S obzirom na ovo što je upravo rečeno, kuća bi trebala biti jedan vrlo kompleksan tehnički i duhovni automat, odnosno nekakav suptilni robot za štednju, čuvanje, obnavljanje čovjekove životne energije, ali i za njegov odgoj, uvećavanje duhovne snage, te stvaranje zadovoljstva, a možda čak i nekakve sreće.

 

Mislim da kuće budućnosti neće biti ništa drugo nego to.

 

***

 

A sada o jednoj stvari koja se ne odnosi direktno na kuću, nego na ukućane.

 

Ni najsavršeniji automat ne može zadovoljiti sve čovjekove potrebe. Npr. potrebu za razumjevanjem ili potrebu za ljubavlju. Takve potrebe mogu nam zadovoljavati jedino pripadnici naše, tj. ljudske vrste, najčešće članovi obitelji, ukućani.

 

Bez zadovoljenja ovih potreba ljudski život može izgubiti svaki smisao, a da bi se one zadovoljile, ukućani ili članovi obitelji moraju biti zajednica koja se temelji na povjerenju, međusobnoj pomoći i zaštiti, te vjernoj službi općim interesima kućanstva. Bez toga nema obiteljske zajednice, a onome ko nema razumijevanja i ljubavi, ne treba ni kuća, a katkada ni život.

 

Već smo rekli da je kuća zaštita i od razbojnika i kradljivaca. Kradljivac u kući, međutim, onaj među ukućanima što je poput Trojanskog konja, taj je opasniji je od onoga koji izvana vreba na ukućane. Njega ne mogu zaustaviti, ni zidovi, ni brave niti zasuni. Takvi kradljivci ili rasipnici razaraju međusobno povjerenje, i zajedništvo, a često uništavaju i obitelji i kuće.

 

Toliko o tome.

 

***

 

A sada, nekoliko riječi o arhitekturi uopće.

 

Što se tiče cjelokupne arhitekture kao umjetnosti ili vještine oblikovanja prostora, ona je prije svega stambena arhitektura.

 

Zašto je tome tako?

 

Kod odgovaranja na ovo pitanje treba imati na umu i nešto što nismo direktno spomenuli, a to je: da se čovjekove radne i druge aktivnosti (aktivnosti u kojima on ne obnavlja, nego troši svoju životnu energiju) događaju onda kad je potpuno svjestan, snažan i sposoban birnuti se o sebi i štititi se, pa mu zaštita, nekog takvog objekta kao što je kuća nije potrebna. Pored toga, te se radne aktivnosti ne moraju obavljati pod nekakvim krovom, jer mogu i na polju, u prirodi, u šumi, na ulici, trgu ili drugim, sličnim mjestima.

 

Ipak i za te aktivnosti, iako nije nužno, često je lakše, bolje i ekonomičnije da se obavljaju u specifičnim, specijaliziranim kućama. Takvi su razlozi oni iz kojih je nastala, npr. industrijska arhitektura, sakralna, vojna i druge. Iz razloga njihovog nastanka vidljivo je da je, za razliku od njih, stambena arhitektura nastala iz gole nužnosti. Zbog toga smatramo da je ona prva među svim ostalim vrstama arhitekture.

 

No ovdje treba imati na umu da, samim tim, ona ne mora biti i najvrednija. Ono, naime, što potiče iz čiste kreativnosti, čistog stvaralačkog impulsa, ili čiste slobode može biti vrednije nego ono što potiče iz gole nužde.

 

Za razliku, dakle, od mnogobrojnih djela stambene arhitekture koja su nastala iz nužnosti, neka djela – prvenstveno djela sakralne arhitekture – nastala su iz čiste slobode, iz kreativnosti. Upravo zato, stanovit, ne velik broj ovih djela spada među najljepše i najvrednije od onoga što je, sve do prije nekog vremena, na području arhitekture dao ljudski rod.

 

No, u novijem vremenu, upotreba armiranog betona, čelika i stakla omogućila je intezivnije i šire djelovanje kreativnosti i na području stambene arhitekture i dala velike građevine koje, ne samo po veličini, nego i po svojoj ljepoti nimalo ne zaostaju niti za najljepšim katedralama i antičkim hramovima. Ljudsko se društvo obogatilo, pa stambene potrebe često služe samo kao povod da se i na tom području, na najspektakularniji način izrazi kreativnost.

 

***

 

Sada bi smo se mogli, ili možda trebali pozabaviti s pitanjem: zašto je potrebno ili poželjno da djela svih arhitektonskih vrsta budu veličanstvena i lijepa, čak i onda kad su malih dimenzija?

 

Čini se da je to nije potrebno samo radi toga da čovjeku pruži neki suptilan užitak ili obrazovnu poruku, nego i zato da ljudsku vrstu što češće podsjeća na njene ultimativne ciljeve i na to da ih treba ostvariti. Velika arhitektonska djela lako i intezivno podsjećaju čovjeka na to koliko je i sam velik i moćan, a i na to da nosi iskru onog božanskog u sebi, iskru koja se ne smije ugasiti, nego bi se na kraju trebala rasplamsati. Ima i većih djela nego što su arhitektonska. Običan mobitel, npr. možda je veće dostignuće nego sva čuda svijeta i sva arhitektura uzeta zajedno, ali ove se stvari doimaju suviše svakodnevno i trivijalno i ne nadahnjuju čovjeka. Veliku većinu ljudi mogu nadahnuti samo velika arhitektonska djela. Stoga ona, pored onog o čemu smo već govorili o njima, služe i kao putokazi ili vodići čovječanstva ka ostvarenju onih njegovih ultimativnih ciljeva.

 

Umjesto riječi onoga roba koji je na triumfalnim bornim kolima stajao iza vojskovođe triumfatora, držao mu pobjednički vijenac nad glavom i stalno govorio: MEMENTO, MORI – podsjeti se na to da si smrtnik. velika arhitenktonska djela čovjeku stalno govore: MEMENTO, IMMORTALIS ET OMNIPOTENS ES! – podsjeti se na to da si besmrtan i svemoćan!  

 

Pod čovjekom se ovdje, naravno, ne misli na individuu, nego na cijelo čovječanstvo, na ljudsku vrstu. Ona je beskonačan ili besmrtan oblik postojanja čovjeka, a na vrhuncu njenog razvoja, kad konačno iskorači onaj korak kojim će prekoračiti granice ovoga, empirijskog svijeta, otkrit će se i zasjati i njena svemoć.

 

***

 

Kuća i gravitacija.

 

Krajnje pojednostavljeno rečeno kuća nastaje savladavanjem gravitacije.

 

Radi se o slijedećem:

 

Svod, krov ili strop moraju se oduprijeti privlačnom djelovanju gravitacije da bi pod sobom tvorili slobodan prostor za čovjekovo obitavanje. Građevina bez stropa, krova ili svoda još nije kuća, a kuća kojoj se sruši krov ili svod više nije kuća.

 

Trajni opstanak, „lebdenje“ stropa ili svoda nad slobodnim, arhitektonskim prostorom postiže se tako da se on nasloni na zidove ili stupove kuće i „lebdi“ zahvaljujući čvrstoći materijala od kojih je građena kuća, te ravnoteži svih statičkih sila. Stvaranje slobodnog, arhitektonskog prostora je svojevrsna pobjeda nad gravitacijom. Prostor kuće je prostor slobode. Svaka kuća je spomenik pobjedi nad gravitacijom.

 

„Lebdenje“ masivnog mramornog arhitrava Partenona, kupole Panteona, Hagije Sofije ili đamije Sulejmanije svjedočanstva su o čovjekovoj nadmoći nad gravitacijom. Isto su i Wrightove i Le Corbusierove masivne teške armiranobetonske horizontale što, usprkos svojoj težini, suvereno i superiorno „lebde“ nad arhitektonskim prostorom i nad prirodnim krajolikom. Uz one Staroantičke građevine, nova, brutalistička i futuristička arhitektura, kao pokreti ili stilovi, upravo onim masivnim, lebdećim horizontalama, dali su najveće i neke od najljepših spomenika čovjekovoj moći da pobijedi gravitaciju.

 

Na prvi pogled, moglo bi se reći da su i visoki tornjevi gotičkih katedrala također spomenici pobjedi nad gravitacijom. Ali, tu stvar stoji sasvim suprotno. Usprkos šiljastom ili prelomljenom luku koji je bio veliko otkriće, gotički su tornjevi dokazi tadašnjem čovjekovom porazu u borbi sa gravitacijom. Po svojim bitnim arhitektonskim osobinama ti tornjevi identični su visokim tvorničkim dimnajcima ili brodskim jarbolima. Gotički tornjevi proizvod su pogrešnog načina osvajanja neba.

 

***

 

Kad smo gore govorili o lebdenju masivnih horizontalnih armiranobetonskih greda ili kamenih blokova, nismo govorili o stvarnom, fizikalnom lebdenju, nego o veličanstvenoj iluziji lebdenja, slici kojoj je jedan od važnijih zadataka da bude putokaz ka ostvarivanju stvarnog fizikalnog lebdenja.

 

U nekim prethodnim radovima koji nemaju direktne veze sa arhitekturom govorio sam da će buduće kuće stvarno lebdjeti u atmosferi i da to njihovo lebdenje neće ništa koštati, bez obzira koliko dugo trajalo i koliko god te kuće bile teške. To će biti gravifugalne kuće – kuće koje će slobodno lebdjeti u atmosferi na osnovu djelovanja gravifugalne sile. Temelj će im biti jedan široki prsten koji će se okretati vrlo velikom brzinom, a kuće neće stajati na njemu nego će biti ovješene o nj i neće biti građene od betona, čelika i stakla, nego od ugljika – od nano-tubes i grafena. Te će kuće, u najpotpunijem smislu tog izraza biti automati ili roboti koji će obnavljati, štediti i čuvati čovjekovu životnu energiju i njegov život. Stanovnici tih kuća birati će po želji visinu na kojoj žele stanovati i mjesto nad zemaljskim krajolikom. Po dosadašnjim saznanjima optimalna visina je cca 3 km. nadmorske visine. Gravifugalna tehnologija osigurat će to da se grade i lebdeći gradovi, otoci, plantaže itd. Cijela zrela, potpuno razvijena ljudska materijalna civilizacija lebdjeti će u atmosferi i bližem svemiru koji okružuje Zemlju. Većini čitatelja učinit će se ludim kad kažem da će to biti prirodni način čovjekovog življenja. No tog će dojma nestati ako pročitaju moje radove sa područja fizike. Mislim na one koje govore o gravifugalnoj sili, gravifugalnoj levitaciji, i gravifugalnoj letjelici.

 

https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/2014/06/09/levitacija/

 

Ovaj rad je sažetak jednog jednog puno opsežnijeg rada o arhitekturi, koji je, nažalost negdje izgubljen. Kako nisam imao volje pisati ga ponovo, napisao sam samo ovaj sažetak, s nadom da će nečemu ipak poslužiti.

Oglasi

From → Nekategorizirano

Napiši komentar

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: