Skoči do sadržaja

UMJETNI VLASNIK

02.08.2020.

***

Najprije riječ dvije o samom vlasništvu.

Ono je društveni odnos (pravo: stvarni odnos) prema predmetu vlasništva – stvarima, osobama, pravima i idejama. Uključuje tri ovlaštenja. ius utendi, ius fruendi i ius abutendi – pravo upotrebe, pravo plodouživanja i pravo zloupotrebe ili uništenja.

Sudbina vlasnika, poput sjenke, uvijek slijedi sudbinu njegova vlasništva – Fati dominii sui dominus sequitur. Iz dobrog, produktivnog vlasnikovanja slijedi bogatstvo, sigurnost, ugled. Iz lošeg: bijeda i propast.

No nije samo vlasnik ovisan sudbini svog vlasništva, nego i svi oni koje to vlasništvo zapošljava, a i cijelo društvo. Ako su u nekom društvu loši vlasnički odnosi ili se loše postupa s vlasništvom, onda se u njemu loše i živi.

Vlasništvo je temeljni i najvažniji društveni odnos i treba se mijenjati i razvijati simultano s predmetom vlasništva – kapitalnom imovinom. Zaostali, zastarjeli vlasnički oblici ili odnosi upropaštavaju predmet vlasništva, ali i samo društvo koje ih prakticira.

Umjetni vlasnik

Umjetni vlasnik je najviši stupanj, sinteza u razvoju institucije vlasništva.

Prethodni stupnjevi razvoja su:

Društveno vlasništvo – koje se prakticiralo u paleolitskoj i neolitskoj civilizaciji.

Privatno vlasništvo – koje se prakticira od rane antike do danas, kad se počelo pokazivati kao prepreka daljnjem razvoju društva i civilizacije, odnosno prepreka ostarivanju ključnih ciljeva ljudske vrste, a prepreka je zato jer živi privatni vlasnik, svojim upravljanjem više ne može udovoljavati potrebama ekonomije, razvoja društva i razoja civilizacije.

Stvaranje umjetnog vlasnika je željeni, ali, nažalost, još-ne-ostvareni cilj razvoja institucije vlasništva.

On nastaje tako da se kapital, putem sistema državnih zakona, transformira u vlasnika sebe samoga koji brine o sebi i zbrinjava samoga čovjeka.

Karakteristika mu je to da je iznimno efikasan i pravedan i da, za razliku od živih privatnih vlasnika, ima niske, zanemarivo male troškove samoodržavanja i djelovanja (vlasnikovanja). Ne trebaju mu, ni palače, ni jahte, ni limuzine, a niti ikakav drugi luksuz.

Umjetni vlasnik može se smatrati sintezom razvoja institucije vlasništva – dovršenim vlasničkim sredstvom ili zgotovljenim društvenim instrumentom za ostvarivanje ultimativnih ciljeva ljudske vrste – ciljeva čije ostvarenje osmišljava ljudsko postojanje.

Ključni zadatak bit će mu: da kontrolira efikasnost i produktivnost rada gospodarskog i političkog managementa. Njegovo pravo, odnosno ovlaštenje ius abutendi svodit će se na to da odbacuje zastarjelu tehnologiju i da promptno smjenjuje loše upravljačke gospodarske i političke elite, grupe ili individue – one koje ne udovoljavaju potrebama ekonomskog, društvenog i civilizacijskog razvoja.

Društvo koje će biti utemeljeno na vlasnikovanju umjetnog vlasnika neće biti, ni kapitalizam, ni socijalizam, nego nomokratsko društvo – a civilizacija, antropotehnološka.

Nomokratsko društvo bit će pravedno za sve klase koje mu budu pripadale i za sve individualne, fizičke ili pravne osobe.

Nomokracija (direktna vladavina zakona) je realni cilj razvoja ljudskog društva. Neuspostavljanje umjetnog vlasnika i nomokracije ili preveliko odgađanje i kašnjenje u njihovom uspostavljanju dovoditi će do jako velikih i sve većih i većih kriza, a možda i do kolapsa civilizacije.

Narode,

umjetni vlasnik neće ukinuti pravo ni zakon, a niti pravdu, nego će ih ostvariti. Neće niti porobiti čovjeka, nego ga osloboditi.

Više o tome:

From → Nekategorizirano

Napiši komentar

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: