Skoči do sadržaja

ANTIGRAVITACIJA I TEORIJA GRAVIFUGALNE SILE

15.09.2020.

Petar Bosnić Petrus

ANTIGRAVITACIJA I TEORIJA GRAVIFUGALNE SILE

Prijedlog za jedan ultimativni eksperiment

Dosadašnja istraživanja

Krajem prošlog stoljeća i početkom ovog, bilo je nekoliko eksperimentalnih pokušaja da se na osnovu nekih nepozantih faktora, pomoću žiroskopa proizvede antigravitacijski efekt. Najozbiljniji pokušaji bili su oni od Hayasake i Takeushija, State university, Tokyo, i Jima Fallera, Univresity of Colorado, Boulder, M. Tajmara, ESA.

Oni su doista uspjeli malko smanjiti težinu žiroskopa, ali kako nisu znali za Teoriju gravifugalne sile nisu mogli objasniti te male rezultate, koje su postigli, pa ih je znanstvena zajednica pripisala sistemskim greškama eksperimenta, vibracijama, utjecaju Zemljinog magnetizma itd.

Rezultati koje su oni postigli bili su snanjenje težine žiroskopa, odnosno gravitacijskog ubrzanja od 0,0000012m/sec2do 0.0000005m/sec2. Ovako mali rezultati nužno su proizišli iz vrlo malih prosječnih linearnih ili obodnih brzina mase žiroskopa. U tim eksperimentima radilo se, naime, s prosječnim linearnim brzinama njihove mase od cca10m/sec do čak 6m/sec.

Postignuti rezultati, međutim, iako su bili vrlo mali, nisu bili nikakve greške, niti neuspjeh, nego baš obrnuto, veliki uspjeh, ali to se može objasniti jedino Teorijom gravifugalne sile.

Gledište Gravifugalne teorije

Ova teorija pokazuje, zašto su ti rezultati bili tako mali, te kako se u nekom takvom eksperimentu može postići veliko i nediskutabilno smanjenje težine žiroskopa i njegovu levitaciju, a i vertikalnu samoelevaciju.

Evo što kaže Teorija gravifugalne sile:

Prije svega, u eksperimentu ne bi trebalo koristiti uobičajeni žiroskop sa čvrstom osovinom, nego prsten koji ne bi imao čvrstu osovinu. Prsten bez čvrste osovine ima bitno bolje, tj. povoljnije raspoređenu masu nego uobičajeni žiroskop, a pored toga ne bi mogao izazvati vibracije, jer bi prilikom rotacije sam nalazio svoje idealno težište. Prsten bi trebao biti napravljen od ugljičnih nano cijevi ili grafena, zato što su ovi materijali dijamagnetični i zato što su veoma čvrsti, pa omogućuju postizanje dovoljno velikih obodnih brzina.

Prijedlog.

Neka se izradi takav, čvrsti i dijamagnetični prsten bi bio zatvoren u evakuirano kućište u kojem bi (radi izbjegavanja trenja i dodira sa stjenkama kućišta) lebdio u okretnom elektromagnetskom polju, koje bi ga okretalo i ubrzavalo. Vidi sliku 0.

Slika 0: 1 je prsten, 2 je evakuirano kućište, 3 su zavojnice koje se napajaju trofaznom elekttričnom strujom promjenjive frekvencije, a koje stvaraju okretno magnetsko polje.

Takav bi prsten, 1, prema Teoriji gravifugalne sile, pri brzini od, npr. 500m/sec izgubio 0,6% svoje težine, a pri brzini od 7,902km/sec. svu, a ako bi mu se brzina još više povećavala, podizao bi vertikalno uvis samoga sebe i kućište, 2, u koje bi bio zatvoren. (Kućište ne bi smjelo rotirati.)

Prsten izrađen od ugljičnih nanocijevi mogao bi postići linearnu, tj. obodnu brzinu rotacije od 13,760km/ sec. i vertikalnu gravifugalnu akceleraciju od 29,78m/sec2. Što je tri puta više od gravitacijske akceleracije, 9,81m/sec2.

Kutna brzina rotacije prstena nema nikakve važnosti.

Neka neophodna objašnjenja 

Što je gravifugalna sila?

Gravifugalna sila, Fgf je manifestacija inercije mase u slučajevima „normalne (perpendikularne) akceleracije“ u kojima gravitacijska sila ima funkciju centripetalne sile i ne mijenja brzinu orbitirajućeg tijela, nego samo pravac njegovog kretanja, te ga iz pravocrtnog pretvara u zakrivljeno ili potpuno kružno. Masa promatranog tijela opire se promjeni pravca kretanja, a taj otpor manifestira se kao gravifugalna sila koja uvijek ima isti pravac djelovanja kao gravitacija, ali suprotan smjer, (Newton 3).

Za razliku od gravitacije, koja je fundamentalna sila, gravifugalna sila je pseudosila.

Gravitaciju koja ima funkciju centripetalne sile nazivamo gravipetalnom silom, Fgp.

Iako se opire djelovanju gravitacije, a može ga i poništiti, gravifugalna sila nije odbojna (repulzivna) sila, nego odvlačna (distrakcijska). Ona, ne odbija, nego odvlači orbitirajuću masu od hvatišta atrakcijske (privlačne) (gravipetalne) sile.

I repulzivne i distraktivne sile mogu uzrokovati levitaciju mastičnih tijela. No kod levitacije uzrokovane repulzivnim silama, tijela zadržavaju svoju težinu, a kod levitacije uzrokovane distraktivnim silama dolaze u trajno bestežinsko stanje.

Gravitacija i gravipetalna sila su atrakcijske (privlačne) sile, a razlike među njima su u slijedećem: 1. Gravitacijska sila djeluje tamo gdje se mase, koje se međusobno privlače gravitacijskom silom, ne okreću jedna oko druge, ili ne rotiraju, a gravipetalna tamo gdje se okreću jedna oko drugih, orbitiraju ili rotiraju oko svoje osi. 2. Gravitacija uzrokuje direktnu, ili direkcionalnu akceleraciju, akceleraciju koja mijenja brzinu tijela na koje djeluje, a gravipetalna normalnu, tj. takvu koja djeluje na tijelo pod pravim kutem u odnosu na pravac kojim se ono kreće i mijenja samo pravac njegovog kretanja. 3. Kod gravitacijskog ubrzanja, pravac djelovanja gravitacije identičan je pravcu kretanja tijela, a kod gravipetalnog ovi su pravci okomiti (normalni) jedan na drugog

Evo jednostavnog primjera.

Kad prsten ne rotira, na njegovu masu djeluje gravitacijska sila, a kad rotira, gravipetalna.

Dalje.

.Izraz za veličinu gravitacijske akcelaeracije, g, je:

g = F/m,

a za veličinu gravipetalne, ggp, je:

ggp =  v2/rk

Gdje je F veličina gravitacijske sile, ggp gravipetalna akceleracija, m masa ubrzavanog tijela, v je obodna brzina orbitiranja, a rk radius zakrivljenosti putanje orbitirajućeg tijela.

Rotacija prstena ili žiroskopa

Sada je važno postaviti slijedeće pitanje:

Zašto kod rotacije prstena i žiroskopa nastaje gravifugalna sila?

Radi se o slijedećem:

Radi što veće jednostavnosti, promatramo samo prsten i pretpostavimo da on rotira odmah pri površini Zemlje.

Ako je os rotacije prstena koaksijalna s pravcem djelovanja gravitacije, Kao što pokazuje slika 1, dole niže, onda putanja mase prstena nije pravocrtna i tangencijalna u odnosu na središte ili težište Zemlje, kao što se čini, nego je zakrivljena prema tom središtu ili težištu, koje je hvatište gravipetalne sile. Iako središte prstena, odnosno os njegove rotacije, miruje u odnosu na okolinu, njegova se masa kreće po kružnoj putanji, “oko Zemlje”, tj. po radiusu zakrivljenosti od 6356,752km. Putanju mase prstena zakrivljuje gravipetalna sila. Inercija mase prstena opire se tom zakrivljavanju, tj. promjeni pravca kretanja i pojavljuje se kao gravifugalna sila, Fgf. Vidi sliku 1.

Zbog veličine, radijusa zakrivljenosti, rk, 6356,752km, (na slici 1 to je radijus r1) ta zakrivljenost putanje mase prstena prema središtu Zemlje ne može uočiti okom.

No, da je ta zakrivljenost potpuno stvarna, vidi se i iz toga što na površini neke velike, pravilne kugle nije moguće povući ili nacrtati nikakvu liniju, pa niti neku malu kružnicu, koja, pored zakrivljenosti prema svom koplanarnom centru na površini kugle, ne bi, istovremeno bila zakrivljena i prema središtu kugle, zato što je kugla takvo geometrijsko tijelo čije su sve točke na njenoj površini jednako udaljene od njenog centra C1.

Zakrivljenost putanje mase rotirajućeg (ili žiroskopa), zakrivljenost prema središtu Zemaljske kugle je nešto što je uistinu teško predočiti i shvatiti, i zato mnogi ljudi ne shvaćaju zašto rotirajući prsten (i žiroskop) stvaraju gravifuglnu silu.

Slika 1 prikazuje rotaciju prstena u blizini površine nekog nebeskog tijela. Ista slika pokazuje da prsten, osim koplanarnog centra C0 ,može imati bezbroj ekstraplanarnih centara, C smještenih na osi rotacije i isto toliko radijusa, r ali da su stvarni, fizikalni samo Centri C0 i C1, te radijusi r0 i r1, jer spajaju masu prstena sa hvatištima centripetalne (solidopetalne) i gravitacijske (gravipetalne) sile.

Koplanarini centar Cje hvatište solidopetalne sile, tj „obične“, „centripetalne“ sile, koju zavemo solidopetalnom, a reakcija na njeno djelovanje je solidofugalna sila, Fcf. Solidopetalna i solidofugalna sila nemaju nikakve važnosti za pojavu i veličinu gravifugalne sile Fgf, niti utjecaja na njenu veličinu, jer je njihov vertikalni derivat, Cos 900 uvijek jednak nuli.

Pored brzine rotacije prstena, v, ekstraplanarni Centar rotirajućeg prstena (ili žiroskopa), C1, koji je hvatište gravipetalne sile i radijus r1, koji je radijus zakrivljenosti putanje mase prstena, rk, jedini imaju važnost za pojavu gravifugalne sile, Fgf . Gravifugalna sila je reakcija na normalnu akceleraciju mase prstena, koju uzrokuje gravipetalna sila.

Veličina gravifugalne sile, Fgf izračunava se po jednadžbi:

Fgf = v2 /R, ili preciznije.

F = GMm/R2 – mv2/R

Gdje je G gravitacijska konstanta, M masa nebeskog tijela, m masa orbitirajućeeg tijela, v linearna brzina mase prstena ili žiroskopa, a R udaljenost prstena od težišta ili centra Zemlje, C1 koje je hvatište gravipetalne sile.

Ključna tvrdnja

Teorija gravifugalne sile tvrdi:

da je gravifugalna sila, Fgf reakcija na normalno akcelerativno djelovanje gravipetalne sile, koja permanentno zakrivljuje putanju mase rotirajućeg prstena prema centru Zemlje. Inercija mase prstena opire se toj promjeni pravca kretanja i manifestira kao distraktivna, gravifugalna sila, koja uvijek, kako smo već rekli, ima isti pravac djelovanja kao gravipetalna, ali suprotan smjer.

Gore smo već rekli da bi se prsten koji bi rotirao dovoljno velikom obodnom brzinom ponašao tako kao da je izložen djelovanju zamišljene antigravitacijske sile.

Dodatak

Radi što veće jasnoće htio bih dati još jedno slikovito objašnjenje gornje tvrdnje; da putanja mase prstena nije ravna, ni tangencijalna u odnosu na centar nebeskog tijela, C1 ili S na slici 2, nego da, za vrijeme rotacije, stalno skreće prema njemu te da se tu radi o slučaju normalne gravipetalne akceleracije iz koje nužno nastaje i gravifugalna sila.

Čitatelja molim da napravi jedan papirnati stožac, te da na njegovom vanjskom plaštu nacrta ravne linije od vrha do ruba baze, kao na slici 3. Zatim, neka stožac bazom postavi na stol, knjigu ili neku drugu ravnu površinu. Rub baze učinit će mu se ravnim isto kao i površina na kojoj stoji. Ali, kad otvorimo plašt stošca i razvijemo ga vidjet ćemo da rub baze nije ravan, nego zakrivljen, kružan, te da rubna linija stalno skreće prema “bivšem” vrhu stošca. Prije nego razvijemo plašt, doista je teško vidjeti, tj. shvatiti da se rubna linija njegove baze, koja predstavlja putanju mase prstena, stalno zakrivljuje prema njegovu vrhu.

Slika 2

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je image080.gif

Slika 3

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je image081.png

Slična poteškoća prati i uočavanje stvarnog oblika putanje mase prstena. Bez podrobne analize, nitko ne bi rekao da čestice njegove mase stalno skreću prema centru nebeskog tijela – hvatištu gravipetalne sile. Masa se, naravno, opire tom skretanju, tj. promjeni pravca kretanja. Posljedica tog njenog opiranja, tj. inercije jest gravifugalna sila. Smjer njenog djelovanja označen je strelicama. (Slika2 i 3).

——————-

Detaljnije u knjizi NEW PHYSICS, by Petar Bosnic Petrus, ISBN-13:978-0759653252, Authorhouse, Bloomington, Indiana, USA, January 1 2002.

From → Nekategorizirano

Napiši komentar

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: