Skoči do sadržaja

BASNA O OVCAMA I DEMOKRACIJI

Petar Bosnić Petrus

BASNA O OVCAMA I DEMOKRACIJI

Bilo je tome dosta davno da su se na prijedlog jedne grupe ovaca, skupile sve ostale ovce radi vijećanja o tome da li da uvedu demokratski poredak ili ne…Skupština im je dosta dugo potrajala. Sve je proteklo u miru, po redu i zakonu. Kad je jedna ovca blejala, druge su je slušale, a onda su skupnim blejanjem odobravale mišljenje ovce koja je bila održala govor. Nikada nisu protestirale, jer ovce ne znaju protestirati, nego samo odobravati.

I ovnovi su bili prisutni, ali nisu sudjelovati u diskusijama i radu skupštine, nego su tu priliku iskoristili za proizvodnju nove jagnjadi.

Na skupštini su bile iznesene mnoge zanimljive ideje. Npr. ona o slobodi od pastirske vlasti, samostalnosti i suverenitetu ovaca; o autonomiji stada, o demokraciji, samoupravljanju, decentralizaciji i mnoge druge, da ne nabajamo dalje.

No bilo je i dobro promišljenih kritičkih misli i stavova: da ovce nisu dovoljno sposobne biti suverene i vladati same sobom; da bi decentralizacija i demokratizacija stvorile kaos i anarhiju itd. itd.

Polemike su bile vrlo žive i zamimljive, ali kako je vrijeme sve više odmicalo, postajalo je sve jasnije da se ta demokratska diskusija vrti u krug i da će se pretvoriti u prosto gubljenje vremena.

Tada, jedna ovca, koja se zvala Menenija, a koja se nikad nije oglašavala, podigne svoj lijevi papak uvis da bi zatražila riječ. Ostale su se ovce jako iznenadile, jer su mislile da ta i ne zna blejati i odmah se, od silne znatiželje stišale da bi mogle čuti što će ova reći.

“Neću dugo” – reće ona, da bi umirila stado, na kojem se već vidjelo da mu je dosta diskusije.

„Što da vam kažem? Mi smo proste ovce i nemamo puno pameti, a nemaju je niti naši mudri ovnovi koji nas predvode, ali zato imamo pastira koji je pametniji od svih ovaca i ovnova na svijetu, pa će za nas biti dobro ako budemo živjeli po njegovom. Znam ja – nastavi ona ovca – da on ne mari za naše dobro, nego za svoje, ali, bude li htio da njemu bude dobro, morati će paziti na to da tako bude i nama. I ne bude li pazio na to, neće imati, ni mlijeka, ni sira, niti vune, a ni našega mesa, jer će sve nas, umjesto njega, izjesti vuci, pa na kraju više neće biti ni nas, ovaca, a možda niti njega. Fati dominii sui dominus sequiturGospodar slijedi sudbinu svoga gospodarstva – dometne ona ovca na latinskom, našto svim ostalim ovcama klecnuše koljena  i one popadahu na dupe od iznenađenja i čuđenja.

Kad su se pribrale, naša govornica nastavi.

Mi, sirote ovčice, ne bi smo mogle opstati bez pastirove pameti, pa neka onda ta njegova pamet bude naš zakon. Stado bez pastira – reče – isto je ko i ovca bez glave, nema mu života.

Stoga – nastavi ona ovca – mislim da su u pravu oni što tvrde da bi bilo najbolje da nastavimo živjeti kao i do sada i da molimo boga da nam dade što boljeg i mudrijeg pastira koji će brinuti o svom i našem dobru. Eto, to je sve što vam imam reći, pa vi odlučite kako ćemo dalje živjeti.”

Tada su se ovce ozbiljno i duboko zamislile i razmišljale o onome što je rekla ona šutljiva ovca, a nakon nekog vremena počeli su se javljati glasovi odobravanja, dok na kraju cijela skupština nije jednoglasnim blejanjem donijela odluku da se i dalje nastavi živjeti onako kako se živjelo i do tada.

Eto, tako kako su ovce tada bile odlučile, tako su i živjele, a tako žive i dan danas.

No, mora se reći da ne žive baš jako dobro, jer rijetko dobijaju dobre pastire. Ali što se tu može? I kod njih važi ona izreka :“ Tak’ malo dobrega v življenju tu se najde“. Ali, i to njihovo mršavo dobro, bolje im je nego da su ih izjeli vuci ili da su: od zime, gladi, bolesti ili kakvog drugog zla nestale sa ovoga svijeta.

A i što bi svijet, i kakav bi bio bez svojih dobrih ovčica i njihove dražesne jagnjadi?

Eto, toliko o tome zašto ovce žive baš tako kako žive.

No, to nije sve.

Ima još nešto veoma važno. Važnije od onoga što sam vam ispričao.

Stvar je u tome da ovce znaju samo za svoje pastire, a ne znaju da nad svim pastirima postoje i Pastiri svih pastiraPastores omnium pastorum – koji ih vole i koji se staraju o tome da oni obični pastiri njihovih stada budu što bolji i mudriji.

Ovi su Pastiri svih pastira, tokom vremena napravili dosta toga da se poboljša život ovaca, ali, kao što već rekoh, to još nije onakav život kakav se priželjkuje i kakav bi trebao biti, jer Pastiri svih pastira teško izlaze na kraj s lošim, sebičnim i budalastim, a i pokvarenim pastirima, običnim, najobičnijim primitivnim čobanima, koji su katkada gori i grabežljiviji i od samih vukova.

No u zadnje vrijeme šuška se – čak i među ovcama – da se konačno pojavio jedan neobičan i vrlo moćan Pastir svih pastira i, po prvi put otkad postoje ovce i svijet, pripremio prave i dobre zakone koji bi trebali uklanjati sve loše pastire sa njihovih položaja i zabraniti im da „čuvaju“ stada, tako da bi za vrlo dugo buduće vrijeme, tokom mnogih dugih stoljeća, samo dobri pastiri mogli brinuti o ovcama.

Tada bi ovce, kako se obično kaže, došle na svoje, jer se govori i to da bi čak i ovce koje daju više vune i mlijeka dobijale pozamašne nagrade.

Bila bi to uistinu velika sreća i veliko dobro da se ostvari barem nešto od toga.

„Trebamo se nadati – govore ovce koje su načule nešto o tome – ali, ako je istina to što se priča – kažu – trebamo također imati na umu da velika dobra rijetko posjećuju ovaj svijet i da se dosta teško ukorjenjuju u njemu, pa ne bi smo smjele propustiti ovu priliku, nego bi se morale malko potruditi, pomučiti, a radi naše jagnjadi, čak i žrtvovati za to da oni dobri zakoni o pastirima i ovcama zavladaju svijetom.“

%d blogeri kao ovaj: