Skoči do sadržaja

PETAR BOSNIĆ PETRUS

Petar Bosnić Petrus, 1948. – 2013. Hrvatski mislilac, profesor filozofije i povijesti umjetnosti. Bavio se filozofijom, teorijama raznih znanosti, a povremeno i izumima.

Glavni filozofski radovi su mu knjige „Fenomenologija vrijednosti“, Uvod u teoriju vremena“- priručnik za studente filozofije, i „Nacrt za kritiku dijalektike“. U ovoj, trećoj knjizi iznio je tvrdnju da je dijalektika misaono-spoznajni instrument pomoću kojeg biće promatra i spoznaje vlastiti razvitak, te da Hegelova triadička dijalektika nije potpuno razvijena dijalektika, a da, ona, potpuno razvijena, tetradička – pored: teze, antiteze, i sinteze – sadrži još i epitezu. https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/dijalektika/

Antropologija. Ljudska se vrsta razlikuje od ostalih bića po tome što može stvoriti nešto bićevitoumjetno biće. Ostale vrste: pauci, pčele, ptice, dabrovi itd. mogu stvoriti samo razne stvari.

Filozofija prava. U knjigama u kojima se bavi teorijom prava poznat je po oštroj kritici svih mišljenja o heteronomnosti prava i po tome što je pravo eksplicitno i kratko definirao kao „objektiviranu volju ljudske vrste“. https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/2019/01/16/pojam-prava/ Ljudsku vrstu smatra jedinim prirodnim i zakonitim suverenom na ovom planetu.

Petrus je pristalica Kelsenove tvrdnje da su nacionalne države prolazna pojava. Cilj razvoja je uspostavljanje Svjetske države – pod geslom : Jedna vrsta (ljudska), jedan planet, jedan zakon, jedno mjerilo i jedna pravda za sve ljude i sve narode. Svjetska država imala bi suverenitet a lokalne, nacionalne samo funkcionalnu autonomiju.

Etika. Etika, znanost o moralu, za Petrusa je znanost o metodama činjenja dobra, a dobro je za njega ono što vodi ili doprinosi ostvarivanju ultimativnih ciljeva ljudske vrste. Zlo je ono što ometa ili onemogućuje ostvarivanje tih ciljeva.

Ekonomija. Petrus shvaća ekonomiju kao znanost o stvaranju i razvijanju kapitala. U ekonomiji se istakao kao kritičar K. Marxa, a i ostalih klasika ekonomije, kojima zamjera to što su se bavili pitanjima: kako kapital funkcionira, a zaboravili su dati odgovor na ključno pitanje:

Što je zapravo kapital?

Smatra da je kapital umjetno biće kojeg je stvorila ljudska vrsta i da je povijest bila ontogenički proces – proces stvaranja tog, umjetnog bića. Ovaj proces započeo je prije mnogo desetina ili stotina tisuća godina, a uspješno se privodi kraju u zadnjih nekoliko stoljeća. Kapital je neophodno bićevito oruđe koje može i treba raditi umjesto čovjeka i za čovjeka, a koje ljudskoj vrsti treba poslužiti kao bićevito oruđe za ostvarenje njenih ultimativnih ciljeva. Kapital je jedino trajno, neprolazno dobro koje je čovjek stvorio. Stupnjevi razvoja kapitala su: novac, tehnika, znanost i tehnologija. Znanost je najviši i najvredniji oblik razvoja i postojanja kapitala, a tehnologija je samo primjenjena znanost.

Budući da je kapital bićevit, umjetno biće, ekonomska znanost je zapravo svijest tog umjetnog bića, kapitala o sebi, njegova samosvijest.

Vlasništvo. Antinomiju društvenog i privatnog vlasništva, ovaj mislilac rješava tako što kaže da čovjek treba odbaciti oba ta oblika vlasništva nad kapitalnim dobrima, te uspostaviti umjetnog, virtualnog vlasnika. To bi – kaže – bila sinteza ili istinski, željeni, tj. zadani rezultat u procesu razvoja institucije vlasništva. On treba biti uspostavljen pomoću državnih zakona putem kojih bi se kapital vrlo mirno transformirao u ekskluzivnog vlasnika sebe samog. https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/2014/06/20/kljucevi-privrednog-cuda/

Sociologiju Petrus tretira kao znanost o društvu, koje je organizacijsko ili političko sredstvo ili političko oruđe za ostvarivanje ciljeva ljudske. Demokratsko društvo, po njegovom mišljenju, trebalo bi biti zamijenjeno nomokratskim – koje bi se temeljilo na neposrednoj vladavini zakona – nomosa – koji su potpuno objektivirana volja, znanje i organizacijska – pravno-politička metoda ostvarivanja ciljeva ljudske vrste.

Legislacija – zakonodavstvo. Petrus je sačinio sustav državnih zakona pomoću kojih se kapital pretvara u umjetnog, virtualnog vlasnika i umjetnog nadvladara. Virtualni vlasnik kontrolirao bi efikasnost rada gospodarskog managementa, i efikasnost gospodarstva, a virtualni nadvladar ili suprevizor vlasti, efikasnost političkog managementa i politike. Ovaj bi sustav zakona – smatra autor – „štitio pravedno i motivacijsko plaćanje rada, a štitio bi i dobre narode od loših vlasti i dobre vlasti od loših naroda“.

https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/sto-je-kapital/

Prirodne znanosti. Fizika. Petrus je sistematizirao atrakcijske i repulzijske sile i dodao im, matematički izvedenu posebnu grupu, odvlačnih, distrakcijskih ili Huygensovskih sila, koje nastaju pri rotiranju kod kojeg neka od fundamentalnih sila ima funkciju atrakcijske, centripetalne sile. Kod takve rotacije – pri brzini satelizacije – mase ili tjelesa dolaze u trajno bestežinsko stanje – stanje stvarne i trajne levitacije. Npr., geostacionarni sateliti koji lebde iznad neke točke na ekvatoru, ili astronauti koji lebde u svemirskim brodovima. Levitacija je poslijedica jednakosti atrakcijskih i distrakcijskih sila, a u gore spomenutim slučajevima, je posljedica jednakosti između gravipetalne i gravifugalne sile.

Gravipetalna sila je gravitacija koja djeluje kao centripetalna sila i uzrokuje normalnu ili prependikularnu akceleraciju orbitirajuće mase prema svom hvatištu, a njoj suprotna – reakcija na nju – gravifugalna – je manifestacija inercije orbitirajuće mase.

Zbog sveopćeg kruženja galaktika, nebeskih tjelesa, atoma i njihovih djelova, kod kojeg su sve vrste centrifugalnih sile jednake centripetalnima i poništavaju se, smatra ovaj autor, svekolika materija koja postoji, opstoji u bestežinskom stanju, stanju levitacije. Materijalni svemir lebdi u samom sebi.

Pored stvarne levitacije, ovaj autor razlikuje još i tzv. prividnu koju uzrokuju repulzivne – odbojne – sile (magnetska, elektrostatska…), a koje ne stvaraju bestežinsko stanje, i koriste se za ležajeve, „magnetske jastuke“ superbrzih maglev vlakova itd.

Projekt gravifugalne letjelice baziran je na korištenju distrakcijske, gravifugalne sile. Ova bi letjelica, smatra Petrus, trebala biti buduće prometalo za prizemaljski i svemirski saobraćaj. Nadalje, smatra da je, od velikog broja takvih letjelica, moguće sastaviti gradove ili otoke koji bi lebdjeli u atmosferi na visini između 3 i 4 kilometra (visini koju odaberu njihovi stanovnici), i da će zrela, potpuno razvijena materijalna civilizacija permanentno lebdjeti u atmosferi i bližem svemiru koji okružuje Zemlju.

https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/2017/04/24/gravifugalna-letjelica-2/

Petrus i Relativnost. Ovaj je mislilac kritičar Einsteinove Teorije relativnosti. Smatra da brzina c nije svojstvo svjetlosti, nego transferna konstanta čistog prostora – vakuuma – svojstvo vakuuma da isključivo tom brzinom može prenositi elektromagnetske impulse. Vidi FTL (nadsvjetlosni) accelerator:

https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/2014/05/18/346

Mastične čestice mogu se kroz prostor kretati većom i manjom brzinom od te transferne konstante, ne mijenjajući nimalo veličinu inherentne mase. Sama svjetlost zapravo ne postoji. Ono što mi doživljavamo kao svjetlost zapravo je titranje prostora.

Te su tvrdnje teorijska osnova izuma i projekta nadsvjetlosnog akceleratora čestica. Petrus smatra da suvremena komercijalna tehnologija s lakoćom može izgraditi akcelerator koji bi ubrzavao čestice na brzinu od jednog parseka u sekundi – tj. 3, 26 svjetlosnih godina /sec.

Anihilator mase. Isti fenomen – transferna konstanta prostora – tvrdi on, omogućava neutralizaciju djelovanja Coullombove barijere i sudaranje atomskih jezgara pri brzini većoj od brzine c, što pak omogućuje specifičnu nuklearnu fuziju (anihilaciju mase) za čije bi se provociranje i održavanje trošila vrlo mala količina energije a dobijala vrlo velika i ekološki potpuno čista. Tako bi se uređaji za nuklearnu fuziju konačno, iz potrošača električne energije, pretvorili u njene proizvođače ili izvore.

Matematika. Petrusov prilog razvoju matematike je „Traktat o broju“, On definira broj i ustanovljava njegov odnos prema vrsti i rodovima bića te ustanovljava objektivne i transcendentalne temelje i uvjete broja i mjere. Broj i mjera mogu postojati samo tamo gdje postoji objektivna ili transcendentalna istovrsnost ili istorodnost.

Geometrija i stereometrija – otkriće policentričnosti kruga i kružnice, te definiranje višestruke simultane zakrivljenosti u prostoru, odnosno polju.

Filozofijom umjetnosti ovog pisca dominira misao da su umjetnička djela, jedan od starijih ili ranijih oblika postojanja umjetnog bića. Umjetničko stvaranje nije, dakle, platonovski mimezis – oponašanje, nego creatio – stvaranje, i to nečeg bićevitog. Za razliku od običnih zanatskih ili industrijskih stvari, umjetnička djela su bićevita. Slično kao i za Hegela, umjetnost je za ovog autora stvar prošlosti. Film je jedina istinski aktualna umjetnička forma.

U slobodno vrijeme, ovaj se mislilac bavio pisanjem umjetničke proze. Rezultat su dvije zbirke pripovjetki. „Saga o kraju svijeta“ i „Čarobni šešir“.

E. M. S.

%d blogeri kao ovaj: