ANTIGRAVITACIJA – OD MITA DO SVEMIRSKOG BRODA

Petar Bosnic Petrus

ANTIGRAVITACIJA – OD MITA DO SVEMIRSKOG BRODA

Riječ unaprijed

S obzirom na to da nitko ne želi razumjeti ovu stvar o kojoj pišem moglo bi se misliti da je ovo otkriće došlo nekoliko stoljeća prerano. No s obzirom na urgentne potrebe ljudske vrste i potrebe civilizacije, možda dolazi čak i sa velikim zakašnjenjem.

No kako god bilo, ja osjećam dužnost da nastavim zahtjevati od čitalaca da shvate ideju jednog novog, bitno naprednijeg tipa svemirskog broda i da ono o čemu oni sami sanjaju, baš uz pomoć mojih tekstova, pretvore u stvarnost.

No, da krenemo.

Svi, ili gotovo svi ljudi, uključujući i znanstvenike uglavnom misle da je antigravitacija nešto: božanstveno, čudesno, lijepo, poželjno, potrebno itd., ali… nitko ne zna što što bi to trebalo biti – neka sila, polje ili nekakav štit, duhovna moć….a ne zna se niti to kako se ona postiže?

Svi oni ljudi koji se interesiraju za taj fenomen misle da bi se antigravitacija mogla postići nekakvim fantastičnom strojem, koji još nije izumljen, što, kako ćemo upravo navesti, nije točno, jer ako običnom kamenu, nekakvom otpadnom komadu metala ili pak čovjeku, ovdje, pri Zemlji, ili u bliskom svemiru koji ju okružuje, dadete brzinu: v = √GM/R, v = 7,9 km/sec., on će ostvariti sve ono što se očekuje od antigravitacije.

Točno i preizno govoreći, ta tzv. „antigravitacija“ postignuta je još davne 1957. god.

Astronaut, Jurij Gagarin je prvi čovjek koji je iskusio „antigravitaciju“, tj. bestežinsko stanje, a poslije njega još i brojni drugi astronauti. Iskustvo te „antigravitacije“ pokazalo je da, za čovjeka, antigravitacija nije nekakvo rajsko stanje, a i to da ona opasno ugrožava ljudsko zdravlje.

Što nam je potrebno?

Potrebno je izgraditi svemirski brod koji će se koristiti „antigravitacijom“ (gravifugalnom silom) kao i postojeći svemirski brodovi i umjetni sateliti koji orbitiraju nebeska tijela, ali koji ne bi morao orbitirati nebeska tijela, i u kojima bi čovjek zadržavao svoju normalnu, prirodnu težinu.

Taj bi brod trebao imati dio koji bi se mogao kretati nešto većom brzinom od v = √GM/R, tako da može nositi cijeli brod, ali u kojem bi posada, teret i konstrukcija broda potpuno mirovali, ili se pak kretali po svojim željama. To je pak moguće samo ako taj pokretni dio broda ima oblik prstena koji bi, rotirao u evakuiranom kućištu i magnetskom ležaju, koji ne bi pružao otpor njegovom kretanju, i koji bi mu time omogućio da bez ikakvog otpora nosi cijeli svemirski brod. Vidi Fig 4.

Zašto prsten?

Ne radi se ni o kakvim mističnim osobinama, prstena, nego o funkcionalnom rasporedu njegove mase i o osobinama gravitacijskog polja i sila koje u njemu djeluju. Problem bestežinskog stanja, antigravitacije, tj. gravifugalne sile je predmet klasične, Newton-Huygenove fizike.

U spomenutom kućištu, prsten može rotirati velikim brzinama, a letjelica istovremeno može potpuno mirovati, odnosno kretati se samo prema gore kamo ju nosi „antigravitacijska“ (gravifugalna sila) koju stvara rotacija prstena. (Za kretanje po horizontali trebao bi joj poseban motor.)

Jasno, ovdje se ne radi ni o kakvoj antigravitaciji, nego o jednoj vrsti centrifugalne sile, koju ja zovem gravifugalnom, jer ona nastaje onda kad gravitacija nebeskog tijela ima funkciju centripetalne, odnosno, preciznije: gravipetalne sile, a gravitacija ima funkciju centripetalne sile u slučajevima orbitiranja satelita ili svemirskih stanica oko Zemlje; u slučaju orbitiranja planeta oko Sunca…, ali i u slučaju rotiranja spomenutog prstena.

Ako prsten ne rotira, gravitacija djeluje na njega kao centralna, atrakcijska sila – uzrokuje njegovu težinu ili slobodan pad. No ako on rotira, tako da mu je os rotacije usmjerena u centar, C, tj. težište Zemlje, (Vidi Fig 1), gravitacija djeluje na njega kao centripetalna tj. gravipetalna sila i uzrokuje pojavu distrakcijske (odvlačne), gravifugalne sile koja mu smanjuje ili potpuno ukida težinu i omogućuje levitaciju i vertikalnu akceleraciju.

Ovdje dolazimo do ključnog pitanja:

Zašto rotacija prstena stvara tu, gravifugalnu silu?

Ovu pojavu, koja je, kako se čini, teža od one s kojom se rvao Kopernik, zaista nije lako shvatiti pa ćemo pribjeći najpouzdanijem, a ujedno i najjasnijem i najsigurnijem – aksiomatskom načinu izlaganja i objašnjavanja ove pojave.

Aksiomi

1. Nemoguće je da se neka masa kreće kružnom putanjom, a da pri tome ne stvara centrifugalnu silu.
2. Centrifugalna sila uvijek djejuje po istom pravcu kao i centripetalna, ali u suprotnom smjeru.
3.  Nemoguće je na površini kugle povući liniju koja nije zakrivljena prema centru kugle, jer su, po definiciji kugle, sve točke na njenoj površini jednako udaljene od njenog središta.
4. Zemlja ima oblik kugle. Stoga je nemoguće po njenoj površini povući liniju koja ne bi bila zakrivljena prema njenom središtu ili težištu.
5. Zbog toga bi bilo nemoguće da se neka masa kreće bilo kakvom linijom povučenom na površini zemlje a da pri tome ne razvija gravifugalnu silu.
6. Gravifugalna sila, je jedna vrsta centrifugalne sile Ona uvijek ima isti pravac djelovanja kao i gravipetalna, ali suprotan smjer.
7. Gravipetalna sila je ustvari gravitacija koja ima funkciju centripetalne sile.
8. Budući da je Zemlja ima oblik kugle, na njenoj površini možete nacrtati neku malu kružnicu. Linija te male kružnice, pored zakrivljenosti prema svom koplanarnom centru na površini Zemlje, nužno će biti zakrivljena i prema svom ekstraplanarnom centru, C, u težištu Zemlje. Vidi Fig. 1. Putanja mase koja će se kretati tom malom kružnicom također će, i nužno, biti zakrivljena prema centru ili težištu Zemlje, pa će zbog toga nužno uzrokovati gravifugalnu silu koja će smanjivati težinu promatrane mase, a pri već spomenutoj brzini: v = √GM/R omogućit će joj lebdenje, levitaciju – trajno bestežinsko stanje.

Hipoteza

A ako, sada, umjesto one male kružnice i mase imamo vrlo čvrsti prsten koji se brzo vrti, i to tako da je os njegove rotacije usmjerena u težište Zemlje, C (hvatište gravitacijske sile), putanja njegove mase biti će najnužnije zakrivljena prema težištu Zemlje, pa će ona uzrokovati gravifugalnu silu. Vidi Fig. 1

Pri obodnoj brzini prstena od v = √GM/R, v = 7902m/sec, u najnižoj Zemljinoj orbiti, ili pri površini Zemlje, prsten će pri toj brzini, izgubiti svu svoju težinu i lebdjeti će u bestežinskom stanju, a pri brzini v > √GM/R, prsten će se podizati okomito uvis, duž osi svoje rotacije. Budući da je zatvoren u evakuirano bestarno, (frictionless) magnetsko kućište, on će podizati uvis i cijelu svemirsku letjelicu zajedno sa njenim teretom.

Ona famozna „antigravitacija“ je zapravo gravifugalna sila, a sama gravifugalna sila je reakcija mase na djelovanje gravipetalne sile, tj, gravitacije koja ima funkciju centripetalne sile.

Kad gravitacijska sila, na neku ubrzanu masu, djeluje kao centripetalna sila, onda ona ne mjenja brzinu promatrane mase, nego samo pravac njenog kretanja – iz pravocrtnog pretvara ga u kružno. To je tzv. normalna akceleracija, kod koje se inercija mase – otpor promjeni pravca kretanja – manifestira kao gravifugalna sila koja pri brzini:

v = √GM/R

može neutralizirati djelovanje gravitacije i omogućiti prstenu trajno bestežinsko stanje.Zbog smjera svog djelovanja koji je suprotan gravitaciji, ova sila može se nazivati i antigravitacijom, ali je izraz „gravifugalna sila“ puno primjereniji.

Kod opisanog primjera rotacije prstena, (Fig. 1), težište nebeskog tijela, C (npr. Zemlje) je također i ekstraplanarni, gravipetalni centar prstena, C, a gravipetalni radius zakrivljenosti putanje mase prstena, R_k  je udaljenost prstena od težišta nebeskog rijela, C, a iznosi najmanje 6 356 700 m

Fig. 1.

Fig. 1 Nužna zakrivljenost putanje mase prstena prema centru nebeskog tijela, C.

Fig 2.

Fig 2 pokazuje da masa prstena rotira istovremeno oko dva centra – koplanarnom i ekstraplanarnom, C koji se nalazi u težištu nebeskog tijela.

Takva rotacija stvara dvije centrifugalne sile. Jedna je obična, horizontalna, koju ja zovem solidofugalnom, F_sf, jer je reakcija na solidopetalnu silu koja potiče od čvrstoće (soliditas ili solidity) mase prstena. Ni solidofugalna ni solidopetalna, sila ne utječu na veličinu gravifugalne.

Druga je gravifugalna, F_gf , jer je reakcija na centripetalno, odnosno na gravipetalno djelovanje gravitacije.

Zbog toga što je solidopetalni radius zakrivljenosti, R_k putanje mase prstena puno manji od ekstraplanarnog R_k solidofugalna sila je puno veća od gravifugalne.

Fig. 3a i 3b Fig 3b pokazje da gravipetalni radijus zakrivljenosti putanje mase prstena opisuje plašt stošca. Zakrivljenost putanje mase prstena jasno je vidljiva tek kad razvijemo plašt stošca.

Fig. 4  Gravifugalni svemirski brod.

1 je prsten; 3 je evakuirano kućište prstena; 4 su permanentni magneti, koji čine ležaj bez trenja; 7 je konstrukcija letjelice; 8 su električne baterije za pogon prstena; 9 je prostor za posadu putnike i teret.

***

Iako je, otkrićem rotacijskog magnetskog polja, već Nikola Tesla osigurao pogon prstena, gradnju gravifugalnog svemirskog broda omogućio je tek Sumio Iijima, 1991 i to otkrićem superčvrstih carbon nanotubes od kojih bi trebao biti građen prsten.

Čitatelji koji poznaju Zakon o održanju energije lako će shvatiti da ovakva letjelica može poslužiti i kao lebdeća kuća ili lebdeći grad ili otok, plantaža. Vrlo je vjerojatno da će buduća, zrela ljudska civilizacija lebdjeti u atmosferi na tri do četiri kilometra nadmorske visine, jer će biti sigurnija, ekonomičnija i zdravija od ove u kojoj sada živimo. Potrebnu energiju će dobivati pretvaranjem sunčane svjetlosti u električnu struju. U toj lebdećoj civilizaciji, čovjek i njegove stvari zadrđžavale bi svoju normalnu težinu. A ako bi netko htio iskusiti bestežinsko stanje morao bi posebnim motorom svoje lebdeće obitavalište uputiti na orbitiranje Zemlje brzinom: v = √GM/R.

U prethodnim radovima naveo sam eksperimente sa žiroskopima koje su izveli Prof. H. Hayasaka, Tstate4 university, Tokyo, prof. Jim Faller state university Colorado, boulder i M. Taymar ESA a koji su dali pozitivne rezultate.

Pored mjerenja težine ubrzanih žiroskopa, ovdje treba navesti i dokaze o postojanju gravifugalne sile koji su dobiveni milijardama gravimetrijskih mjerenja. Te sam, gravimetrijske dokaze navodio davno prije ali sam s vremenom zaboravio na njih.

Evo o čemu se radi.

Svima vam je poznato da Zemlja rotira i da gravitacija, koja ima funkciju gravipetalne sile, omogućuje kružno kretanje njene mse – rotaciju. Gravipetalna sila nije usmjerena okomito na os Zemljine rotacije, nego u njeno težište a gravifugalna, po istom pravcu, ali suprotno od težišta, prema periferiji. Gravifugalna sila, smanjuje težinu predmeta. Veličina te sile ovisi o brzini mjesta na Zemlji na kojem se nalazi gravimetar

To je u skladu sa jednadžbom

F_gf = mv²/R cos φ x cos φ,

F_gf = mv²/R

Na polovima gdje je brzina, v =0 i gravifugalna sila, F_gf = 0.

Na ekvatoru gdje brzina Zemlje iznosi 465 m/sec.

 predmeti su za 0, 34 % lakši nego na polovima.

Svaka paralela na Zemlji može se tretirati i kao prsten čiji je jedan (koplanarni), radijus okomito usmjeren na os roacije Zemlje, a drugi (ekstraplanalni ili gravipetalni), u njeno težište. Stoga rotacija Zemlje proizvodi gravifugalnu i geoaksifugalnu silu. Geoaksifugalna je derivat gravifugalne. Gravimetri, pored ostalih elemenata, nužno mjere i veličinu gravifugalne sile.

Obzirom na to da je linearna, obodna brzina zemlje puno veća od brzine upotrebljenih žiroskopa. Gravimetrijska mjerenja daju puno veće i pouzdanije rezultate nego žiroskopi. Pored toga, gravimetrijska su mjerenja nevjerojatno precizna Od mnogo milijardi gravimetrijskih mjerenja, svako od njih vrlo je točno izmjerilo veličinu gravifugalne sile. Idealan eksperimentalni dokaz.

Vidi još:

WHAT IS GRAVIFUGAL SPACESHIP ?

SCIENTIFIC BASE OF ANTIGRAVITY (GRAVIFUGAL FORCE)