Skoči do sadržaja

NUKLEON RING OF GRAVIFUGAL (ANTIGRAVITY) FLYING CRAFT

Petar Bosnic Petrus

NUCLEON RING OF GRAVIFUGAL (ANTIGRAVITY) FLYING CRAFT

Oh how the progress is slow and difficult!?

Almost half a century ago, in Yugoslavia, in the patent office I registered the invention of a gravifugal (antigravitational) spacecraft with an ion ring. After that, with mechanical and finally with quantum. At the end, I discovered that the real, absolutely superior solution consists in the application of a nucleon ring.

I only recently discovered that the ring of a gravifugal craft can be made of gluons whose bonds (thanks to the strong nuclear force) are incomparably stronger than electron bonds.
E.g.: a thread of gluons or hadrons, cross-section one square micron, invisible to the human eye, lifts a load of over two thousand tons. To a ring with such properties will not be impossible to achieve even a speed of much over 200 km/sec.
By making a ring of, for example,: hadrons, a mankind gets more than it could have ever dreamed of.
Now I see how slow, inert and stupid I was, because the properties of F. baryons, gluons and hadrons…. have been known experimentally for decades ago.

Nucleon’s ring is incomparable better than ionic one, quantum and mechanical.
I’m a retarded inventor. I’m trotting for my time!?
The problem is only the technology of making the ring. If it is to be done here on Earth, it will have to be done in a vacuum, at a minimum rotation speed of 8 km/sec., therefore, in the finished housing of a gravifugal spacecraft. Making and assembling the ring in space seems more convenient, at least from today’s perspective.

By using nucleon particles to build a ring and carbon nano-tubes, graphene to build a construction of spacecraft, it would be easy to neutralize, not only the gravity of large planets such as Jupiter, but also the gravity of the Sun and other stars.

Petar Bosnić Petrus

GRAVIFUGALNA (ANTIGRAVITACIJSKA ) LETJELICA S NUKLEONSKIM PRSTENOM

O Kako je napredak spor i težak !?

Prije gotovo pola stoljeća, u Yugoslaviji, ja sam u patentnom uredu prijavio izum gravifugalne antigravitacijske) letjelice sa ionskim prstenom. Nakon toga, sa mehaničkim i na kraju sa kvantnim. Na kraju sam otkrio da se pravo rješenje sastoji u aplikaciji nukleonskog prstena.

Tek sam nedavno otkrio da se prsten gravifugalne letjelice može izraditi od gluona čije su veze (zahvaljujući jakoj nuklearnoj sili) neusporedivo čvršće od elektronske.
Npr.: nit od gluona odnosno od hadrona, presjeka jedan mikron kvadratni, nevidljiva za ljudsko oko, podiže teret od preko dvije tisuće tona.Prstenu takvih svojstava neće biti nemoguća niti obodna brzina od preko 200 km/sec.
Izradom prstena od npr. hadrona, čovjek dobija i više nego što je ikad mogao sanjati i nego što je sanjao.
Tek sad vidim kao sam spor, inertan i glup, jer su svojstva F. Bariona, gluona i hadrona i eksperimentalno poznata već decenijima.

Nukleonski prsten je neusporedivo bolji od ionskog, kvantnog ili mehaničkog.
Ja sam zaostali pronalazač. Kaskam za svojim vremenom !?
Problem je samo tehnologija izrade prstena. Ako se bude radio ovdje na Zemlji, morati će biti izrađen u vakuumu, pri minimalnoj brzini rotacje od 8 km/sec., dakle, u gotovom kučištu gravifugalne letjelice. Izrada i montaža prstena u svemiru, čini se pogodnijom, barem iz današnje perspektive.

Korištenjem nukleonskih čestica za izgradnju prstena i karbonskih nano-cijevi za konstrukciju letjelice, lako se može neutralizirati ne samo gravitacija velikih planeta kao što je npr. Jupiter, nego i gravitacija Sunca i drugih zvijezda.